Knjiga turskog novinara Mustafe Akyola proučava što u muslimanskoj tradiciji predstavlja i znači Isus Krist. Kršćanski Bog, a muslimanima jedan od najvažnijih proroka može postati vezom između dvije religije i poslužiti kao primjer ekstremistima svojom porukom mira i ljubavi.
Osoba Isusa Krista jedna je od ključnih pojava u monoteističkim religijama, a ovisno o perspektivi, možemo ga smatrati razdvajateljem ili spojnicom između njih. U prvom slučaju, možemo ustvrditi kako je njegovom pojavom među Židovima došlo do rascjepa između onih koji ga nisu prihvatili i onih koji su ga odlučili slijediti, a koji će nakon intervencije svetoga Pavla, čovjeka koji Isusa nikada u životu nije vidio ni susreo, postati vodećom religijom zapada za tisućljeća koja će uslijediti. I dok su ga Židovi odbacili, a kršćani počeli slijediti kao Boga, jedno kraće vrijeme postojala je i treća skupina kojoj su pripadali Isusovi učenici, a predvodio ih je njegov brat Jakov Pravedni. Riječ je o judeokršćanima koji su slijedili Isusova učenje i smatrali ga velikim prorokom i duhovnim vođom, ali ne i Bogom.
Islam je kao najmlađa monoteistička religija na scenu stupio osam stoljeća kasnije, ali čini se kako se u svojim učenjima najviše naslonio upravo na spomenutu judeokršćansku tradiciju. Islam priznaje i Židovske knjige (Toru) i kršćanska evanđelja koja su mu prethodila, a osobu Isusa Krista vidi upravo kao i judeokršćani, kao jednog od najvažnijih proroka, ali ne kao i Boga, jer prema njihovom mišljenju Allah je jedan i žusrto se protive kršćanskoj doktrini trojstva.
Neke dijelove priče o Isusu Kur’an i islamska tradicija prenose drugačije od Biblije, poput primjerice rođenja pod palmom u pustinji, a pripisuju mu se i neka čuda koja kršćani ne poznaju. U njih se ubrajaju Isusovo oživljavanje glinenih ptica, ali i govor u koljevci kao obrana njegove majke Marije, još jednog od prominentih lica u svetim tekstovima obje religije. No Islam drži ekvidistancu između judaizma i kršćanstva, prve optužujući zbog neprihvaćanja Isusove poruke, a druge zbog pretjeranog slavljenja Krista kao Boga.
Ali, tu je i drugi način gledanja na Krista, a to je kao onoga koji spaja ove dvije religije koje se i danas može smatrati zaraćenima. I to je perspektiva koju Akyol prihvaća i preporučuje drugima u posljednjem i najboljem poglavlju knjige s naslovom “Što današnji muslimani mogu naučiti od Isusa”. Prema njegovome mišljenju, današnji bi islamisti i džihadisti trebali primiti Isusovu poruku mira i ljubavi i shvatiti da je kraljevstvo Božje duhovno, a ne političko kraljevstvo kakvo ovi pokušavaju istvariti kalifatom i šerijatskim zakonom.
Posljednjih godina na hrvatski je prevedeno nekoliko zanimljivih knjiga koje su se bavile Isusom kao povijesnom osobom. Među njima se ističe stariji naslov “Isus i zeloti” S. G. F. Brandona, ali i jedan noviji, “Zelot” poznatog muslimanskog novinara Reze Aslana. Akylolov “Islamski Isus” za razliku od ovih knjiga pažnju ne usmjerava na Isusov život, već na viđenje Krista kao Mesije i Božje riječi u islamu, na muslimansku kristologiju, ali i eshatologiju koja također, što će možda začuditi mnoge koji nisu dublje upoznati s islamom, uključuje ponovni dolazak Isusa.
(Naklada Ljevak, 296 str., prijevod: Damir Bilićić, studeni 2017.)