U ravno godinu dana nizozemski sastav My Baby dokazao je da se kvaliteta i potpuna predanost stvaranju izvrsnog koncertnog ugođaja itekako isplati, bar na primjeru hrvatske metropole. Sinoć je Veliki pogon Tvornice kulture ključao od dobre atmosfere, za one koji su bili tamo, radni tjedan nije mogao početi bolje, čak i ako ga prati mamurluk.
Prije godinu dana ovaj nizozemski trio koji je originalno spleo blues i ozračje trance partyja po prvi put se predstavio zagrebačkoj publici u Malom pogonu kulture. Prodano je tada oko stotinjak ulaznica uglavnom uobičajenim ‘koncertnim sumnjivcima’ potpuno nespremnima na uskovitlavanje koje je uslijedio kad su se Cato i Joost van Dyck, brat i sestra združeni s nizozemskim gitaristom Danielom da Freezom popeli na pozornicu i započeli svoju glazbenu voodoo seansu.
Bend je potom pronicljivo uvrstio i INmusic festival u svoj line-up, a sudbina je htjela da na Jarunu My Baby nastupi dvaput iste večeri kad su Skunk Anansie neočekivano otkazali koncert i svoje mjesto prepustili Kawasaki 3P-u na Main stageu, a ovi svoje Nizozemcima na World stageu. Taj double-bill nastup pokazao se kao puni pogodak posebice za (uvijek za party nabrijani) hidden stage u kasnonoćnim satima. O snazi dobrog glasa koji se prenosi od uha do uha svjedočio je sinoćnji nastup u Velikom pogonu Tvornice kulture gdje su My Baby prodali 700 ulaznica i napunili ga do ograđenih tribina.
Ono što su pružili nije bilo rutinsko raubanje uspješno pronađene formule, već nadogradnja iste kao dokaz da je njihovo pravo glazbeno putovanje tek započelo. Krenulo je s party beatom, koji Daniel da Freeze tako zarazno začinjava svojim gitarskim bluesiranjem, ali ne prebrzim. Trajalo je to lagano zagrijavanje, gotovo fluidno i nenametljivo, čak su se nenajavljeno na spisak ugurale i tri nove pjesme koje tek trebaju biti objavljene na proljeće iduće godine, za kad My Baby najavljuju treći studijski album.
U središnjem dijelu je Joost van Dyck akustičnom gitarom zamijenio bubnjeve na meddleyu u obliku balade “No Depression” s prvog album „My Baby Loves Voodoo“, da bi potom krenulo pravo zakuhavanje. Ritam je ubrzavao, pjesme postajale sve duže, improvizacije sve srčanije, bilo da je Freeze lomio sola poput gitarskog božanstva, Joost svojom baražnom vatrom na bubnjevima dokazivao kako element umora ne postoji u njegovom slučaju, kao što je i sićušna Cato svaki put iznenađivala snagom i izdržljivošću svog vokala, a sve skupa bila je to igra konstantnog dolijevanja ulja na vatru jer se publici nije davalo da dođe do zraka. I publika je, naravno, uživala. Za mnoge su dva sata proletjela u jednom dahu.
Dva bisa koji su zajedno potrajala skoro dodatnih pola sata bili su novi moment tog cjelokupnog glazbenog vatrometa, jer su My Baby svojoj osebujnosti dodali još i element njujoškog funka sedamdesetih. Bio je to potpuni mashup u kojem su fragmenti pjesama legendi kao što su Sly And Family Stone i Temptations u sasvim novom ruhu i prigodi poput bujice nosili sve pred sobom. Za Joosta se činili da ne zna bi li od naleta adrenalina i feedbacka prije solirao ili derao grlo Slyovim poznatim refrenom „I Want To Take You Higher“. Nisu to bile samo riječi, to je stvarno bila želja i namjera benda, i oni su htjeli taj „higher“ osjećaj i stisnuli završnicu kakva priliči istinskom rock spektaklu.
U redovima publike sve je izgledalo kao da je u pitanju petak, a ne nedjelja navečer. Te nedjelje uistinu znaju bili ubojice atmosfere kad se osjeti u zraku depra da je većina u mislima već u ustajanju ujutro, te se štede se za taj usrani trenutak. Sinoć pak nikoga u dvorani nije zanimalo što donosi sutra; samo sreća, euforija i želja da sve potraje što duže. Ponedjeljak je i onako dan za mentalne mamurluke, pa zašto ne bi bar jednom za promjenu bio i za prave?
Nakon koncerta svi članovi benda su se pomiješali s publikom, družili, fotografirali, potpisivali albume, jednostavno su i sami pokazivali da su bili zadovoljni ishodom te večeri. Napomenula mi je tom prigodom Cato van Dyck da im je s ovim koncertom, po pitanju publike, Zagreb postao drugo jako uporište nakon Amsterdama.
‘Ajde da smo bar u nečemu odmah iza Amsterdama.
Ovakvom bendu čovjek se samo može zahvaliti na muzici i kompletno ispunjenoj večeri, bilo da ste raver ili blueser.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
