Jelena Svilar, Đino Kolega, Ivan Laić, Marko Podrug, Tomislav Sporiš, Janko Heidl i Zoran Stajčić odgovorni su za zajedničku godišnju listu domaćih i regionalnih izdanja ovog portala. Aritmetička sredina je i ovog puta igrala glavu ulogu, a ona, znanstveno je dokazano, uvijek nudi točniji uvid od bilo kojeg subjektivnog prikaza. Zato ne plačimo za onima koji nisu dospjeli na listu. Slavimo one koji su na njoj!
Album je objavljen je za Croatia Records svega godinu dana nakon što su momci za Zdenka Franjića i njegov Slušaj najglasnije snimili demo “Vrhunsko dno”. “Odjel za žešće” uistinu je značajan pomak za M.O.R.T., jer kao nastupni album pokazuje uistinu solidan autorski kapacitet (kojeg naravno u budućnosti još treba tesati), dobru usmjerenost, dovoljnu dozu originalnosti i prepoznatljivosti, a time i opravdanost onoga što rade redom: John za mikrofonom, Zvrk s gitarom, Kikos s basom i Mile za bubnjevima. Najveći plus je paralelno stilsko djelovanje na dva kolosijeka, jednako u punk rocku kao i bluesu. To pruža šarolikost i daje bendu odskočnu dasku da u toj kombinaciji stvori svoj zvuk. Naime, posjeduje M.O.R.T. stilsko-zvukovne elemente kako Majki i Partibrejkersa (ali i onu jeku s domaćeg krša kakvu najbolje glazbeno osjeća Mojmir Novaković) , kao i tisuću puta do sad odsvirane punk rock obrasce, ali im se ne može zalijepiti etiketa da su još jedan nedefinirani punk početnički ispad ili da su neinventivna puka kopija spomenutih etabliranih ikona ovdašnjeg rocka.
4. Denis Katanec Okanagan LTD “Sve moje Laurie”
Iako nam je regionalna glazbena indie scena posljednjih godina nabujala mnogim talentiranim mladim muzičarima, potvrdivši tako onu staru notornu činjenicu da kreativnost pojedinca raste proporcionalno eroziji društva u kojemu je prisiljen živjeti i stvarati, ipak se s vremena na vrijeme uspije iskristalizirati i poneki genijalac koji još malo odskoči od svojih talentiranih kolega. Jedan od njih svakako je i zagrebački kantautor Denis Katanec, spiritus movens benda Felon, koji je, zahvaljujući svojoj skribomaniji i odličnom odnosu s muzama, u svega par godina i nekoliko projekata uspio stvoriti zavidnu količinu silno zanimljivog materijala, uglavnom stvorenog stihijski, u kreativnom magnovenju. Najnoviji materijal, EP imena”‘Sve moje Laurie”, Denis je objavio proljetos na Bandcampu u sklopu svog novog projekta nazvanog Denis Katanec Okanagan LTD. Ime projekta posveta je vremenu koje je proveo u toj kanadskoj regiji na zapadnoj obali Pacifika i pjesmama koje je tamo napisao, a nazivom albuma referira se na neuzvraćenu ljubav kojoj je Daniel Johnston posvetio svoj suludi život i maltene cjelokupni opus. Razlika je utoliko što Katanec, kao pravi postmoderni neurotik preopterećen prokletom mogućnošću izbora, svoje pjesme nije posvetio samo jednoj, već različitim muzama koje su ga trubadurski nadahnjivale.
Slučajni susret Makedonaca Trajčeta Nikolovskog i Ilije Dunija u Beogradu u zgradi BIGZ-a prije dvije godine urodio je kvalitetnim ‘muzičkim brakom’. Jer tko se bolje razumije od dva zemljaka kad se nađu u stranom gradu? Ima pečalba u sebi taj element daleko bržeg zbližavanja ljudi, nego što im se to obično događa u matičnim sredinama. Stoga je i teško zamisliti s kakvim efektom bi prošao slučajan Trajčetov i Ilijin susret primjerice u Skopju. Ovako, pažnju, ponajviše glazbenih sladokusaca i diggera za novim imenima, skrenuli su na sebe prošlogodišnjim EP-ijem “Koliko dana” objavljenim u proljeće. Debitantski album “Vidimo se!” objavljen je na Bandcampu 21. ožujka, znakovito na prvi dan proljeća što simbolički dosta govori o pozadini same glazbe koju stvara grupa Ti, kao i naslovnica tj. zajednički selfie snimljen jednog ljetnog dana u odrazu izloga ispred kojeg su Nikolovski i Duni zajedno stajali. Ti više polažu na ambijentalnost, a manje na čujnu razumljivost svojih srpsko-makedonskih tekstova. No time su dobili na pitkosti i kreiranju indirektne, a ne direktne veze sa slušateljem, jer Ti ne preferira potpunu predanost i zaokupljenost uha i hvatanja neke značajno odaslane i važne poruke. Njihov najveći adut upravo i leži u toj letargiji koje se čini popistički fluidnom, ali spontanom i bez previše intervencije.
Itekako je osjetno da se dugo pripremao debi album zagrebačke kantautorice Irene Žilić, jer nakon pohvala koje u dobio nastupni EP “Days Of Innocence” bilo bi šteta ofrlje odraditi ovu kvalitetnu glazbenu priču koja se tek počela odrolavati. “Travelling” je album koji al pari može stajati s bilo kojim svjetskim uratkom sličnog stilskog usmjerenja, dakle anglosaksonski folk urešen keltskim motivima, a da ne znamo da je riječ o našoj glazbenici, lako bi je zvučno mogli smjestiti primjerice u Škotsku. Jednostavno gledano (odnosno slušano) Irena Žilić duboko je u svojoj lirici i glazbu potpuno cijepljenu od ovih prostora, gotovo na jednak način kako pisci fantasy romana uranjaju u svoju izmišljenu epiku.
Nina Romić definitivno je igračica na duge staze, koja nije nimalo (od samog početka bavljenja glazbom) raspoložena za uobičajene estradne sprinterske discipline. Ona je ona za koju vrijedi pravilo trećeg albuma spomenuto na početku. Trebalo joj je vremena za razvoj, kako kao autorice tako i kao glazbenice koja je od kantautorske forme samo s gitarom u rukama došla do benda sa stalnom postavom. A to s bendom se razvijalo i na drugom albumu „Ptice“, ali s uglavnom ‘posuđenim’ glazbenicima, a ne sa stalnom postavom. Treći album „Stablo“ mjesto je gdje se sve susrelo kako treba: Nina je dovoljno iskusna u svakom pogledu, od rafiniranog i prepoznatljivog vokalnog izričaja, do autorskog potpisa, zatim kao glazbenica se istesala toliko da može biti vođa benda, a isti taj bend pustila je da ‘slobodno diše’ i ‘luduje’ da bi joj isti stostruko vratio u nadogradnji i inspiraciji kojoj se ne osjeća kraj na cijelom albumu.
Saznajte više:
Najbolji strani albumi 2014. godine
11 najboljih izdanja 2014. improvizirane, avangardne i eksperimentalne glazbe
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
