Isti trojac koji je sastavio listu albuma godine, tj. Podrug, Sporiš i Thompson uhvatio se još težeg zadatka: složiti listu od deset koncerata / događaja koji su bili po njihovom sudu nezaboravni za 2011. godinu.
Najbolji cjelovečernji koncerti:
Fleet Foxes (Tvornica kulture)
Fleet Foxes je ogroman bend – autorski snažan, vrhunski usviran, vokalno savršen i u naponu mladenačke snage. Ukratko rock bend od glave do pete mjereno svim standardima. Od Fleet Foxes se u Zagrebu moglo očekivati pastoralno glazbeno ozračje, no bila je riječ o bendu koji se na pozornici znao pošteno usijati od adrenalina. U tim trenucima je izgledalo kao da će Josh Tillman prejakim udarcima probiti bubnjeve koliko je snažno tukao, a Casey Wescott glavom prepoloviti klavijature koliko je njome mahao. Dio publike je također bio u transu koji je postajao masovniji kad su Fleet Foxes izvodili svoje udarne pjesme „White Winter Hymnal“, „Your Protector“, „Blue Ridge Mountains“, „Mykonos“, „He Doesn’t Know Why“, „The Shrine/An Argument“, „Helplessness Blues“…
U stanju su probuditi iskonske nagone kod obožavatelja, a da ni oni sami ne znaju što ih je snašlo. Tako je bilo i ljeta vražjega 2011. u zagrebačkoj Areni. U sumanutom krešendu između udarničke „South of Heaven“, mahnite „Raining Blood“ i završne himne „Angel of Death“ letjela su tijela, parale se majice, vadile se aluminijske ograde iz ležišta… Agresija? Ne. Samo nenadani osjećaj slobode, koji je eksplodirao ispod dobro potkoženih naslaga svakodnevnih frustracija. Slayer oslobađa učinkovitije od rada.
Manu Chao ima jedan problem – ne zna završiti koncert. Nije u stanju reći „ne“, zahvaliti se, odmahnuti još jednom rukom i otići. Ne može. Nema srca. Najradije bi otpratio svakog pojedinog obožavatelja doma sviruckajući mu usput na gitari još jednu za rastanak. Manu Chao i njegov tročlani bend stalno vrte jednu te istu pjesmu. Jednu te istu dobru pjesmu. Zaraznu, plesnu, navijačku, sumanutu. Sve uvijek krene iz reaggea, negdje na pola se pretoči u nekakav latino-etno-narodnjak, a završi s udarničkih dvadesetak sekundi čistog punka, kada gitarist zajaše svoj wah-wah efekt, bubnjar udvostruči takt na dobošu i nagazi s obje noge na bas pedalu. Publika tada izlijeće iz cipela. Takva shema besprijekorno je funkcionirala sva tri sata koncerta u prepunoj maloj dvorani Doma sportova i ne bi nikome dosadila niti da traje još uvijek. Dalje>>
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
