Isti trojac koji je sastavio listu albuma godine, tj. Podrug, Sporiš i Thompson uhvatio se još težeg zadatka: složiti listu od deset koncerata / događaja koji su bili po njihovom sudu nezaboravni za 2011. godinu.
Najbolji klupski nastupi:
Handsome Furs (Tvornica kulture)
Na sceni su supružnici Dan Boeckner i Alexei Perry potpuno uživljeni u svirku i konstantno, međusobno neverbalno komuniciraju. Alexei nastupa bosa i prilično je divlja iza svog statičnog instrumenta – skače, diže noge, kleči, puže, pri čemu znatno odudara od uobičajenog ponašanja introvertiranih ili iskuliranih klavijaturista. Kanađani su te večeri sve uvjerili u to da je Hrvatska njihova druga domovina. I naravno to što su se našli na ovoj listi nema veze s tim što Dan Boeckner na desnoj nadlaktici ima istetovirano „Ravno do dna“, već zbog toga što to na pozornici jako dobro prakticira.
U ritualu suludog tempa u kojem se samo moglo razaznati: „1, 2, 3, 4“ prije svake pjesme, Guitar Wolf je doslovce poludio publiku pred sobom u kojoj skoro i da nije bilo tinejdžera koji se obično prvi upuštaju u pogo dance. Njihovoj energiji se nitko nije mogao oduprijeti, a činilo se da ih jedino iznenadni infarkt nekog od članova može maknuti s pozornice. Koncert je bio glasan, izričaj sirov i prljav, a bend u potpunom transu. Publika nije imala izbora. Nije to bio koncert koji se mogao pratiti uz pijuckanje piva, već pulsirajuća magnetna sila koja briše prošlost i budućnost i prisiljava na glasnu obrednu stvarnost. Tri bisa i zidanje „ljudske piramide“ nešto su što očevicima nikad neće izvjetriti iz glave.
Mercury Rev (Tvornica kulture)
Onome čemu smo svjedočili u Tvornici, “indie” je zadnja riječ koju bismo pripisali Mercury Revu i njihovu frontmanu Jonathanu Donahueu. Bilo bi preobično, čak i uvredljivo. Bio je to orgazmičan pop, nespokojna plovidba mirnim oceanom, koji se učas pretvara u kovitlac suludog rock prangijanja. „Deserter’s Songs“ je ponajprije smirena ploča, meditativna, pitka, emotivna, prva na kojoj je Mercury Rev zazvučao smisleno i artikulirano. No, teško da je se može nazvati uzbudljivom. A Donahue i društvo su te večeri priredili upravo takvo iskustvo publici; scenski život tih pjesama, od „Holes“ do „Delta Sun“, neočekivano je dramatičan. Iako su „Endlessly“ i „Goddess on a Hiway“ bili očekivani vrhunci onoga što je otpjevano, prava snaga koncerta krila se u poluimproviziranim instrumentalnim seansama. Tko je tada sklopio oči, vjerojatno još ne zna što ga je snašlo.
Najbolji strani albumi 2011. godine
Najbolji domaći albumi 2011. godine