Nakon češljanja diskografije protekle nam godine, na red su došli koncerti, koje također neumorno pratimo od prvog dana postojanja portala Ravno do dna.
Ovoga puta listu najboljeg od najboljeg sastavljala je uobičajena terenska ekipa u sastavu: Jelena Svilar, Željka Novosel, Đino Kolega, Tomislav Sporiš, Marko Podrug i Zoran Stajčić. Iako je godina imala recesijski predznak, teško je reći da je to imalo ikakve veze s kvalitetom velikog broja onih koji su svirali na domaćim pozornicama. Odabrali smo dvadeset najboljih i to po sistemu bez rednih brojeva, dakle svi navedeni nastupi posjedovali su neku svoju posebnost zbog kojih ih je trebalo vidjeti, čuti & doživjeti.
Mark Lanegan Band – 24. studeni, Pauk, Zagreb
Počinjemo s Laneganom, obzirom da je njegov album „Blues Funeral“ strani album godine po našem skromnom mišljenju. Je li njegov zagrebački koncert kumovao toj odluci? Vrlo vjerojatno. Lanegan je pjevao kao da je potpuno sam u dvorani. Duhom u nekom svom svijetu, ne izgovorivši ni jednu riječ izvan zadanih stihova, sat i pol je nepomično izvlačio iz grla fragmente svoje mračne duše. Bez scenskih trikova i povlađivanja masi, ali s golemim rezervama katatonične karizme, držao je publiku u šah-mat poziciji do posljednje sekunde, poput kakvog mističnog gurua s kojeg, iz nekog razloga, ne možete skinuti pogled.
Partibrejkers – 8. prosinca, Tvornica, Zagreb
Iako je bio zakazan za dan u kojemu je Zagreb bio paraliziran snježnom mećavom, pa su čitavog dana kružile glasile da se neće ni održati, Zagrepčani su u prepunoj Tvornici proslavili 30. rođendan Partibrejkersa, u atmosferi koja je više nalikovala na stadionski nego na klupski koncert. Pažljivo osmišljenom set listom napravili su fini presjek kompletnog opusa, ne izostavivši gotovo ništa. Iako već lagano ostarjeli, Anton je svirao kao napaljeni klinac, dok se lepi Zoran Kostić Cane, odjeven u atipičnu crnu polo majicu koja prikriva pivski trbuščić, kretao po stejdžu svjestan pogleda obožavanja također ostarjelih rokerica, glumatajući u svom prepoznatljivom šmekerskom stilu.
Wilco – 11. ožujak, Zagrebački velesajam
Set lista koncerta u Bologni, održanog dva dana prije zagrebačkog, davala je naslutiti da će Wilco održati jedan od sporijih, gotovo komorni koncert, bez puno brzih stvari i bez gitarskih roštanja. O, kakve li zablude! Već na pjesmi “Missunderstood” kojom su otvorili koncert, bilo je jasno da će koncert otići u jednom potpuno drugom smjeru od onog bolonjskog, kao i to da je koncertni Wilco jedan posve drugačiji bend od studijskog Wilca. I još kad se uzme u obzir da nastup prvotno trebao biti klupskog karaktera, ali je zbog velikog interesa postao dvoranski događaj broj jedan početkom godine. Dovoljno i za ispunjenost iracionalnim ponosom što na glazbenoj karti svijeta grad u kojem živite ne predstavlja zadnju rupu koju veliki i važni bendovi zaobilaze, pa na trenutak zaboravite da potječete iz malene, nesređene i malograđanske sredine u kojoj zapravo ništa ne štima, a vjerojatno nikada i neće.
Prije nego je koncert počeo, činila se to kao još jedna uspješna gaža najpoznatijeg splitskog sastava marketinški pozicionirana na datum „Smaka svijeta“. No uigrani koncert s nizom katarzičnih trenutaka za publiku imao je neočekivani vrhunac u „Nostalgičnoj“. Pjevao je Sale svoju poznatu lajnu o šupačkom mentalitetu i jebadi za one iz mješovitih brakova i odjednom stao i rekao: „Ali ljudi to je prošlost…“ Svjesno ili nesvjesno, podvukao je crtu pod jednu fazu, pod jedno povijesno razdoblje života u ovoj državi i potom ispalio da se treba okrenuti budućnosti. Bila je to nova, posljednja katarza večeri i potom emotivno-mentalni smiraj istog trenutka. Digresija koja je odjednom poravnala stvari i otvorila ih za neko novo poglavlje. Dalje>>
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
