Nakon češljanja diskografije protekle nam godine, na red su došli koncerti, koje također neumorno pratimo od prvog dana postojanja portala Ravno do dna.
Goribor – 27. rujan, Močvara, Zagreb
Bilo je dvoumljenja je li značajniji veliki koncert Goribora u Tvornici održan 16. ožujka kad je postalo jasno da je ta grupa predvođena karizmatičnim Aleksandrom Stojkovićem ušla u krug velikih u domaćim okvirima, ili neki drugi ove godine (a gledali smo ih i slušali na nekoliko lokacija ovog ljeta). No izbor je pao na posljednje zagrebačko koncertno ukazanje u Močvari, prije uzimanja pauze zbog novog kreativnog ciklusa iz razloga jer se na tom koncertu nije osjetio umor i zasićenost. Klub je pucao po šavovima, ali magiju Stojkovićevih stihova i Pitijeve gitarske vožnje nitko nije htio propustiti. Općenito izuzetna godina za Stojkovića i društvo. Još kad se uzme u obzir i njegova genijalna suradnja s East Rodeom u predstavi „Malo je dovoljno“… Sve skupa bilo je i više nego dovoljno!
Calexico – 27. studeni, Pauk, Zagreb
Premda imaju opus iz kojega bi se moglo odsvirati puno različitih vrsta koncerata i zapravo nikada ne znaš na kakav ćeš koncert naletjeti, Calexico je uravnotežio zagrebački nastup balansirajući između laganih, introspektivnih pjesama, do socijalno angažiranih u kojima se opisuje stanje na tzv. ‘kristalnoj granici’, koja predstavlja problem američkim vlastima zbog traffickinga i šverca droge, te konzekventno dovodi do nerazumijevanja i predrasuda prema latinoameričkim useljenicima kojih je sve više. Calexico uspio iz kuće izvući nemali broj pedeset-plus godišnjaka, što pokazuje da glad za dobrom muzikom ne prestaje u nekim godinama i da u Zagrebu imaju kamo otići i oni koji već odavno nisu studenti, izmjestiti se makar na dva sata u neki magično-realistični svijet američkog jugozapada na fiesti americani za pamćenje.
Golem – 20. srpnja, Seasplash, Pula
Produkcijski uvijek na nivou, artistički i dinamički odlično kontrastiran i s uvijek aktualnim ‘vijestima iz zemlje iz svijeta’ upakiranih u ludi plesni ritam skrojen po sistemu za svakog ponešto, od techna i drum & bassa do crossovera hip hopa i metala. Pored toga zanimljiv je i specifikum samog benda u kojem su članovi iz Slovenije, Hrvatske i Srbije. Taj bend bi se mogao definirati i kao bend s dvije paralelne ritam sekcije koje se nadopunjuju i istovremeno stvaraju čvrstu i bogatu podlogu koja ludo švrlja po stilovima. Prva ritam sekcija su Tomec i Grabber – spoj bas gitare i sintetičkog ritma, druga su gitaristički genije Petar Dekleva i bubnjar Andrej Zavasnik koji stvaraju ono klasično (i tako rijetko) hendriksovsko rock ludilo. I naravno udarni vokalni dvojac Yuri i Chakka. Ta večer unutar zidina tvrđave Punta Christo u Štinjanskoj šumi činila se kao koncertni vrhunac Golema. Publika je bila u transu, bend je bio u transu, novinar je bio u transu…
Red Hot Chili Peppers – 29. kolovoz, Hipodrom, Zagreb
Najveći ovogodišnji rock spektakl u Zagrebu priredili su Red Hot Chili Peppers, time je još jedan veliki bend ostavio je svoj potpis na travnjaku Hipodroma. Puno je upitnika bilo prije tog premijernog koncerta Peppersa u Hrvatskoj. Njihova prethodna turneja davala je puno razloga vjerovati da što je studijska i medijska reputacija benda bila veća, to im je koncertni dojam bivao slabiji. Prigovaralo im se na preskromnoj set-listi, nedostatku kemije na stageu, neusviranosti i nikakvom povezivanju s publikom. Do dolaska na zagrebački Hipodrom ostali su i bez Frusciantea, a Kiedis je, shvativši da nešto ne štima, nakon deset studijskih albuma počeo pohađati satove pjevanja. Uz poneke sitnije prigovore, Red Hot Chili Peppers su zagrebačkoj publici dokazali da nisu grupa koja razočarava. Barem ne više. Isplatilo se, dakle, svjedočiti koncertu benda koji je u nekoliko navrata bio na izdisaju, no koji je te večeri pred 35.000 ljudi zvučao zrelo, pošteno i uzbudljivo.
Swans – 9. kolovoz, Terraneo Festival, Šibenik
Njujorški post-punkeri Swans, došli su pokazati što je ostalo od njihove „kultnosti“. Grupa koja je u zadnjih dvadeset godina uglavnom hibernirala, na Terraneu je odigrala ulogu koju je lani imao The Fall. Sporo, teško, mračno i katatonično. No, za razliku od Fallovaca, Swansi nisu otišli do kraja, u mračne dubine od kojih se u jednom trenutku mora uteći. Predvođeni Michaelom Girom, grupa je teškim riffovima zakucavala publiku u beton, no repetitivnim i bučnim dionicama te dobrodošlim izmjenama u dinamici, Swansi su upriličili meditativan koncert za svakoga tko je uhu dopustio da sluša bez predrasuda. Dalje>>
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
