Poljednja lista u ovoj godini je lista najboljih koncerata. Kao i do sada pohodili smo ih na stotine tijekom godine, a izvukli dvadeset najznačajnijih, dakako onih održanih u Hrvatskoj. Redoslijeda prema najboljem nema jer nisu svi članovi naše redakcije pohodili svaki navedeni, a time i svako ‘pripetavanje’ gubi smisao. Pogledajte što smo izdvojili i, dakako, sretna Vam skorašnja Nova 2017. godina od cijele naše redakcije.
Mark Lanegan – 3. 8. 2016., SuperUho festival, Primošten
Mark Lanegan je čudak. Nakon tri susreta već dovoljno smo „intimni“ da mu možemo to sasuti u lice. U toploj primoštenskoj noći, trećeg dana SuperUha, došao je na pozornicu u zimskoj košulji, jakni i teškim čizmama. Nadalje, došao je bez benda, instaliravši pored sebe samo gitaristu. I najzad, svoje remek-djelo „Blues Funeral“ okrznuo je samo na početku, otvorivši koncert s „Gravedigger’s Song“. Čudak. Skamenjen poput mumije, s brižno zalizanom kosom, nekadašnji pjevač Screaming Treesa ipak je znao što radi; njegov mrtvački bariton, popraćen samo ogoljenom distorzijom, razlijevao se okolnom borovom šumom sugestivnije nego u Pauku i Laubi, njegova dva prijašnja koncerta u Zagrebu. Bez basa i bubnja držao je publiku sat i pol pripijenu uz zaštitnu ogradu. Potpuna hipnoza.
My Baby – 27. 11. 2016., Tvornica kulture, Zagreb
Prije godinu dana ovaj nizozemski trio koji je originalno spleo blues i ozračje trance partyja po prvi put se predstavio zagrebačkoj publici u Malom pogonu kulture. Prodano je tada oko stotinjak ulaznica uglavnom uobičajenim ‘koncertnim sumnjivcima’ potpuno nespremnima na uskovitlavanje koje je uslijedio kad su se Cato i Joost van Dyck, brat i sestra združeni s nizozemskim gitaristom Danielom da Freezom popeli na pozornicu i započeli svoju glazbenu voodoo seansu. Bend je potom pronicljivo uvrstio i INmusic festival u svoj line-up, a sudbina je htjela da na Jarunu My Baby nastupi dvaput iste večeri kad su Skunk Anansie neočekivano otkazali koncert. Nastup u Tvornici gdje se okupilo više od deset puta ljudi spram prvog koncerta bio je znak da je ovaj bend u rekordnom roku stekao popularnost domaće publika. Koncertno je to itekako iskorišteno, nakon dva sata uslijedio je polusatni “I Want To Take You Higher” bis. Dvorana je poludjela. Bio je to predivni krešendo publike i benda kojeg nema na fancy top listama, ali koji svojom kvalitetom krči svoj put.
Grč – 7. 11. 2016., Močvara, Zagreb
Živimo u vremenu kada shock-rockeri Grč koji postoje već trideset godina u Močvari nastupa pred jednako toliko ljudi samo zato što nikad ni jednom sistemu i niti jednoj publici nisu nikad išli uz dlaku, nisu ublažavali svoju poetiku krvi i mesa ni svoje urnebesno brutalne nastupe uživo, jer su ostali dosljedni svojoj uznemirujućoj viziji izvedbene umjetnosti. Da, rezali su opet na pozornici teleću glavu motornom pilom, da bi je potom mlatili maljem i na koncu rasjekli bojnom sjekirom. Zoff se polijevao životinjskom krvlju iz boca. Na pozornici su pilili fleksericom dok je gitarista pokrivala zavjesa iskri. Grč nema problema sa stvaranjem osjećaja nelagode i mučnine u publici dok im pokazuje njihovu zvjersku prirodu.
Pips Chips & Videoclips – 3. 3. 2016. – Vintage Industrial Bar
Koncert je bio proglašen rasprodanim već desetak dana prije, što nije nikakvo čudo jer je svaki koncert Pips Chips & Videoclipsa rasprodan, gdje god se održavao. Tako da je bilo posve logično da je Vintage sa svojim kapacitetom od petstotinjak ljudi planuo. Još kad se u obzir uzme da su najavili da će svirati isključivo stvari koje ne sviraju nikada ili rijetko, te da će gig biti “uštekano/ištekani”. Nakon puno vremena moglo se čuti “Sex u školi”, “Narko”, “Dan mrak”, “Sebastijana”, “Idealnu pop pjesmu za astronaute”, “Mrguda, gorostasa i tata”, “Susjede”, “Bi li ili ne bi”, no koncert jednostavno nije mogao proći bez “Dođi vilo” i “Pjevača Beatlesa i Stonesa”, “Guma na kotačima”, “Malene”, “Htio bi da me voliš”. Pokušali su ga završiti čak tri puta, ali publika ih je svaki put dozvala gladno tražeći još. Na trećem su bisu cijelu predivnu dvoiposatnu priču zatvorili s monumentalnom “2×2″.
Mac DeMarco – 9. 7. 2016., Dvorište Močvare, Zagreb
Treći SuperUho Festival predstavio se u Zagrebu s dva koncerta na različitim ljetnim varijantama prostora za nastup u okviru Močvare. I dok je u četvrtak Damien Jurado odsvirao intimniji koncert na terasi Močvare, oduševivši publiku u klubu i ponekog putnika namjernika na nasipu, Mac DeMarco i opening act Alex Cameron zasvirali su u velikom dvorištu iza kluba, gdje je ambijent s ranim početkom nastupa podsjetio na kakav ljetni festival. U središtu priče bio je Mac onakav kakav jest – otkačen, spaljen, lud. Valjao je fore non-stop, zalijevao se viskijem i pivom, pričao na hrvatskom o svom “malom kurcu”, sudjelovao u crowdsurfingu na “Freaking Out The Neighburhood”, a našpanani bend je pratio na pjesmama starim i novim, autorskim, ali i onima Steely Dana i Metallice, čiju su “Enter Sandman” na bisu pretvorili u nešto sasvim drugačije. Čini se kako nije bilo nezadovoljnog čovjeka u publici. Dalje>>