Nastavljamo s godišnjom inventurom glazbene 2012. Nakon jazza, na redu je sve ono snimljeno izvana ovih regionalnih granica, a toga je bilo podosta…
Bog je možda stvorio svijet za sedam dana, no ljudskoj sorti je trebalo podosta da izmisli demokraciju i istu počne primjenjivati, manje ili više uspješno. Obzirom da novinarsko-recenzentska ekipa ovog portala ne spada u nebesko-božansku kategoriju, već su homo sapiensi s neutaživom željom za glazbom, demokratskim putem je izglasana godišnja lista najboljih glazbenih izdanja, za početak stranih, a narednih dana i domaćih.
Sistem je bio sljedeći: recenzenti Đino Kolega, Marko Podrug, Igor Jurilj, te naš fotograf Tomislav Sporiš vičan okidanju, ali i sastavljanju osobnih glazbenih lista, i naposljetku Zoran Stajčić kao urednik te šarene ekipe koja ne bi uspjela pronaći konsenzus i u kudikamo jednostavnijim zahvatima, složila je osobne liste 20 najboljih, a nemilosrdni način bodovanja pročistio je konačnu zajedničku listu od prejakih osobnih ljubavnih zagrljaja prema nekim glazbenicima od koji obično ovakve liste boluju. Ako ništa drugo možemo reći da je ova lista objektivna jer ju je sastavilo više ljudi od jednog. Zaključak je, slušalo se dosta, slušalo se šareno, a najbolje je isplivalo na vrh, odnosno u našem slučaju ‘na dno’ jer počinjemo s dvadesetim mjestom i završavamo s prvim. Želimo Vam ugodno klikanje stranica:)
20. Norah Jones ‘Little Broken Hearts’
Nevjerojatna je njena sposobnost dospijeća na godišnje liste albuma, i tako od početka karijere. Zašto bi mi bili drugačiji? I naša mala srca znaju ponekad biti slomljena… Taman da Norah iz zvučnika vida rane. A možda i zato jer je cover maznula od kultnog filma Mudhoney, tko zna…
19. Lee Ranaldo ‘Between the Times and the Tides’
Lee Ranaldo, onaj treći iz Sonic Youth svoj je već deveti album, satkao od prekrasnih rock numera, nježnih i melodičnih i pokazao da se i manje popularni i razvikani pripadnici „gerijatrije“ itekako dobro drže.
18. Tame Impala ‘Lonerism’
Retro je u điru. Britanska invazija bendova poput Creama, Yardbirdsa ili Zombieja dobila je hrpetinu vanbračne djece koju je početkom desetljeća najavila poplava garažnih bendova. Impali prigovaraju da previše zvuče poput Floyda miksanih s Lennonom, ali to su oni isti debili koji Wolfmother uspoređuju sa Zeppelinima.
17. Soulsavers ‘Light The Dead See’
Može li usputni projekt poprimiti oblik ključnog djela u nečijoj karijeri? Dave Gahan iz Depeche Modea je dokazao da može. Elegije na ovom albumu otpuhale su i neke albume Depeche Modea, pa sad nemojte poslije tvrditi da niste pravovremeno upozoreni. Dalje>>