Lista najboljih 20 albuma 2013. godine je zbog izuma demokracije pretvorena u listu najboljih 27 albuma. Zašto i kako saznajte u retcima ispod. I naravno vaše je demokratsko pravo da se ne morate slagati s mišljenjem novinara s ovog portala.
18. Pokey LaFarge ‘Pokey LaFarge’
Jack White nas je već navikao na to da iz njegovog labela Third Man Records izlaze velika i zanimljiva imena. Najnovija akvizicija je tridesetogodišnji Pokey LaFarge iz St. Louisa koji izgleda i zvuči kao da je vremeplovom doputovao iz doline Mississippija negdje tamo iz ’20-ih godina prošlog stoljeća. Pravo je osvježenje čuti recentnog muzičara kako se u poplavi pop elektonike i svih modernih čudesa suvereno poigrava američkom roots glazbom, americanom, ranim jazzom, ragtimeom, vodviljom i swingom. Divan album za instantnu promjenu kronotopa.
17. Elvis Costello And The Roots ‘Wise Up Ghost’
Neobičan spoj odveo je njegove aktere u neobičnom smjeru, a slušanje onog što srce kaže iznjedrilo je izvrstan album. Elvis Costello s ovakvim uratkom bez problema može završiti i na današnjim plesnim podijima.
16. Mikal Cronin ‘MCII’
Cronin surfa na osvježenom retro rock điru sa snažnim pečatom američke zapadne obale. Kako je retro uvijek u modi, reklo bi se da nije problem odigrati na tu kartu, međutim mnogi se ne snalaze baš najbolje na tom terenu, dok mlađahni Mikal s time nema ni najmanjih problema. Fine melodije, lakoslušljivost, ali ne i banalnost, su glavne odlike ovog izdanja. Vječno proljeće u punoj snazi.
16. Devendra Banhart ‘Mala’
Najljepši albumi nastanu iz zaljubljenosti, sretne ili nesretne, svejedno. Devendrino ovogodišnje izdanje proizašlo je iz njegove sulude zatelebanosti u Beograđanku Anu Kraš kojoj je i posvetio ovaj mekani, nježni, meditativni, proljetni album na kojem se više nego ikada dosad poigravao s elektronikom, a nazvao ga je onako kao što svaki pravi Balkanac zove svoju odabranicu – Mala. U svojoj je slijepoj ljubavi čak pripustio i svoju dragu da skupa s njim otpjeva “Your Fine Petting Duck”, što je ispalo nevjerojatno šarmantno čak i unatoč činjenici da Ana baš i nije pretjerano obdarena sluhom. Ah, ta ljubav!
16. Portugal. The Man ‘Evil Friends’
Riječ je o albumu koji zavodnički osvaja korak po korak – glazba gotovo da se šulja prostorom, potpuno nenametljivo svojom eteričnošću falseta utopljenih jednako u indie folk i pop kao i u rock zvuk. Ugoda repetitivnim slušanjem ne hlapi, već se produbljuje. Obrisi time dobivaju konture i čvršće značenje dok se u potpunosti ne sprijateljite s „Opakim prijateljima“ koji ne traže vjeru u Isusu, već u sebi (zbog čega je vjerojano na naslovnicu i naljepljeno „Explicit Content“ upozorenje) , dok kroz njihov glazbu odjekuje hladnoća zime na Aljasci (iako je bend svoju bazu pronašao u Portlandu u Oregonu), ali i kompaktni žar grupe koja u toplini zvuka traži spas i kvalitetno ubija vrijeme tijekom dugih hladnih noći polarnog kruga, maštajući, o čemu drugome, nego o toplom Portugala – bar tako legenda kaže. Dalje>>