Lista najboljih 20 albuma 2013. godine je zbog izuma demokracije pretvorena u listu najboljih 27 albuma. Zašto i kako saznajte u retcima ispod. I naravno vaše je demokratsko pravo da se ne morate slagati s mišljenjem novinara s ovog portala.
15. Kings Of Leon ‘Mechanical Bull’
Po svim predviđanjima je trebao biti najlošiji album. Sve je upućivalo na to. Ne samo jer je riječ o složnom bendu koji se raspao i ponovo okupio, već i na osnovu priznanja ozbiljnih pijanstava nekih članova tijekom snimanja istog koji je imao daleko težu zadaću od „Come Around Sundown“, a to je dokazivanje da je u kreativnom smislu bend u punoj snazi i da je ‘bratoubilački rat’ svršen. Kings Of Leon na ovom albumu zvuče kao da im se ništa strašno nije dogodilo u bliskoj prošlosti. Jest da su ujahali u mainstream, ali sa stilom.
14. Superchunk ‘I Hate Music’
Nakon što su bili iznimno plodni u 90-tima, Superchunk su iskulirali gotovo kompletnu prvu dekadu tekućeg stoljeća, da bi se vratili u punoj formi 2010. s albumom „Majesty Shreding“. Ovogodišnji, deseti album u karijeri „I Hate Music“ ne donosi ništa posebno neubičajeno za njihov zvuk, ali sve je posloženo kako treba. Gitarističke pop i punk rock navlakuše ne daju drugog izbora nego – slušati do iznemoglosti.
Ono po čemu je „Yeezus“ izniman, jest svojevrsni korijenski kopernikanski obrat u pristupu hip hipu kao stilu. Kanye West unio je dramaturške elemente u pjesme i time im dao jednu sasvim novu dimenziju. Ovo je prvi hip hop album u kojem ritam podloga i flow nisu glavna pokretač. Više nisu važne samo uvodne teme, recitatorske strofe i refreni, nakon čega se obično sve niže u identičnom loopu, već je uvedena suspenzija i razvijanje priče paralelno s glazbom, zvukovima i efektima.
13. The Phosphorescent ‘Muchacho’
Matthew Houck, scenskim imenom Phosphorescent je iznjedrio album „Muchacho“ uslijed prilično nezgodnih i teških trenutaka koji su ga zadesili nakon turneje s prethodnim izdanjem. Kao što sam kaže: „I lost the place, lost the girl, and lost my mind“. I kako to obično biva, kreativnost je dobila krila. Što se tiče slušatelja, sve se itekako isplatilo. Album s mirisom i okusom pustinje.
12. Throwing Muses ‘Purgatory/Paradise’
Puno desetljeće nakon zadnjeg eponimnog albuma, Kristin Hersh je, ovoga puta bez svoje polusestre Tanye Donelly, izdala albumčinu od 33 stvari. Ovo ‘albumčina’ se ne odnosi samo na količinu materijala objavljenog pod imenom „Purgatory/Paradise“, nego i na kvalitetu, jer je Kristina u njega ulila sve svoje bijesove, strahove, frustracije i demone koji su je morili tokom kreativne desetogodišnje pauze, a znamo da su to navjerniji pratitelji svake žene u predmenopauzi, pogotovo Kristini čiji se umjetnički genij zasigurno razvio iz urođenog kemijskog disbalansa. Genijalan album izašao je na samom kraju godine, kao desert za sladokusce. Dalje>>
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
