Naš čovjek Paolo

‘Ajmo još malo o Rock&Off-u.

Dodjela Rock&Off nagrada 2020. u Tvornici kulture (Ftoto: Vedran Metelko)

Nikad više nagrada, a nikad više jada. Tako se bar čini. Još se nije ohladio Rock&Off, a već je u fokusu nova hrvatska glazbena nagrada nazvana Music Awards. No nije Music Awards jedina nova nagrada ovog tjedna. U ponedjeljak se održala još jedna – Status Junior. Riječ je o inačici nagrade Status za mlade čije je dodijeljivanje pokrenula Hrvatska glazbena unija (HGU). Obzirom na čak tri dodjele u dva tjedna, tko zna koliko će ih se još dogoditi do Porina zakazanog tamo negdje za početak proljeća. Prije nego se netko sjeti pozvati ljude iz Guinessove knjige rekorda da ubilježi taj naš nacionalni glazbeni hobi, trebalo bi se vratiti na Rock&Off, čija dodjela je već skoro izblijedila iz sjećanja, iz razloga što mi, neki novinari, nismo svoj posao odradili do kraja.

Dakle, poznato je da se digla velika prašina oko toga treba li se netko ispričati preostalim članovima nekadašnjih KUD Idijota prije ili prilikom dodjele Nagrade za životno djelo, obzirom da je Udrugu Unison, koja je pokrenula Rock&Off, pored HDS-a (Hrvatsko društvo skladatelja), HUIG-a (Hrvatska udruga istaknutih skladatelja), HUOKU-a (Hrvatska udruge orkestralnih umjetnika) i HUZIP-a (Hrvatska udruga za zaštitu izvođačkih prava) osnovao među spomenutima i HGU (Hrvatska glazbena unija). A isprika je dakako trebala biti upriličena zbog svih uzrokovanih nevolja, medijskih progona, pokušaja onemogućavanja bavljenja glazbom i brojnih prozivki i javno izrečenih optužbi za neprijateljsko antihrvatsko djelovanje tijekom devedesetih koje je iz HGU-a u tom periodu bilo najviše usmjereno prema članovima KUD Idijota (što je detaljno opisano i objašnjeo u autobiografskoj knjizi Nenada Marjanovića Dr. Frica „Život s Idi(j)otima“).

Tada je na čelu HGU-a bio Paolo Sfeci, a istarskim ogrankom koordinirao Bruno Langer. Tekst o toj korelaciji HGU-Unison prvi je napisao Dubravko Jagatić za Nacional što je izazvalo reakcije Hrvoja Horvata kao umjetničkog direktora Rock&Off-a, te Andreja Babića, tajnika HGU-a, koje su se u srži svodile na jedno; a to je da je današnji HGU filantropski okrenut brizi i pomoći glazbenicima i da to nipošto nije onaj Sfecijev HGU-u iz devedesetih, i da se tu ne treba i ne može tražiti bilo kakva korelacija dvadeset i kusur godina nakon svega.

Rock&Off je prošao kako je prošao – najviše u znaku dodjele te Nagrade za životno djelo bivšim članovima Fricu i Ptici, te djeci pokojnog Tuste, dok je uoči same dodjele Sale Veruda, kao član KUD Idijota s najdužim stažom u intervjuu na pulskom Radio Rojcu izjavio kako ta nagrada bez isprike nema smisla, poručivši direkciji Rock&Offa da mu ne šalju statuu poštom. Isprika je dakako izostala u bilo kojem obliku. Fric i Ptica su odmahnuli rukom jer su to vrijeme zakopali iza sebe kao prošlo svršeno vrijeme, Hrvoje Horvat je tada kao novinar bio na njihovoj strani, a mlađa ekipa iz HGU-a i posebice Unisona nije se osjećala ni dužnom ni krivom ispričati se za nešto s čim oni izravno nisu imali veze jer se to odnosilo na vrijeme predsjednikovanja Paola Sfecija prije dvadeset i kusur godina.

„Okej, nek’ vam bude“, rekao sam nakon svega nekako i sam sebi pomirljivo kao neka pizda nedostojna zvanja novinara, umjesto da sam kopao. Jer pravi novinar kopa i traži. I što je najgore, nije uopće trebalo nešto posebno kopati da bi se došlo do pravih informacija.

Jagatićeva ‘formula’ oko Unisona i njegovog osnivačkog tijela bila je samo dobro postavljen početak, ujedno i grebanje po površini, ali na pravom mjestu. Nekom tko ovlaš prati medije isprva bi bilo lako zaključiti da se Paolo Sfeci povukao; nema ga u intervjuima i javnim istupima godinama jer naizgled nije na niti jednoj čelnoj poziciji. No samo naizgled, jer se ne može sa sigurnošću tvrditi koliki je njegov utjecaj jer sve njegove funkcije mogu biti tumačene kao počasne, no ne može se nikako isključiti i njihov izvršni utjecaj.

Krenimo od HGU-a. U Hrvatskoj glazbenoj uniji Paolo Sfeci je na poziciji Savjetnika predsjedništva HGU-a i na službenoj stranici Unije je naveden kao sedmi po redu član istog tog predsjedništva, a primjera radi, istu savjetničku ulogu obnaša i Neven Frangeš. U HUZIP-u (Hrvatska udruga za zaštitu izvođačkih prava), Sfeci je na jačoj poziciji. U toj udruzi glazbenika koja se brine za preraspodjelu izvođačkih prava i koja broji 11 tisuća članova Paolo Sfeci je dopredsjednik. Pored HGU-a i HUZIP je jedan od osnivača udruge Unison koja između ostalih dodjeljuje Rock&Off nagradu. Obzirom da šećer dolazi na kraju, Paolo Sfeci je dopredsjednik i Unisona koji je ujedno i prijavljen na istoj adresi na kojoj se nalazi i HGU, kako pokazuje službeno i javnodostupno finacijsko izvješće za 2018. godinu, ali se informacija o njegovoj funkciji iz nekog razloga ne nalazi na službenoj stranici u rubrici ‘o nama’.

De facto i de jure tako ispada da je Dodjelu nagrade za životno djelo KUD Idijotima odobrio jedan od njihovih najljućih progonitelja iz devedesetih. Ne može se ovdje ulaziti u unutrašnje uređenje HGU-a, HUZIP-a i Unisona o tome kolike ovlasti može imati dopredsjednik ili savjetnik predsjedništva, pa autor ovog teksta može to iz vlastitog iskustva usporediti kao predsjednik jedne male udruge koja stoji iza ovog portala na kojem je glavni urednik, a to se svodi na to da u odsutnosti istog, ulogu glavnog, koji donosi odluke, preuzima njegov zamjenik tj. zamjenik glavnog urednika. Je li funkcija dopredsjednika nešto kao zamjenik predsjednika ili možda ustroj po uzoru na spartansku državu kojom su vladala istovremeno dva kralja, nije toliko bitno koliko zdravorazumsko rasuđivanje da biti dopredsjednik itekako znači da je taj uključen u proces donošenja odluka.

Zdravorazumsko rasuđivanje upućuje na to da je osoba uključena u donošenje odluka istovremeno u glazbenom sindikatu, udruzi za zaštitu i preraspodjelu izvođačkih prava, te glazbenom savezu ustanovljenom da nagrađuje prvenstveno mlade talente u naletu kreativne i izvođačke snage, jest svakako osoba kod koje je koncentrirana izuzetna moć, bili vi ili ne bili glazbenik. Ili se to može tumačiti počastima za minuli rad i zasluge, recimo one iz devedesetih? Kad smo kod počasti ne treba gubiti iz vida da je Paolo Sfeci prošle godine dobio Porin za posebna dostignuća. S tim da Unison stoji i iza organizacije Porina, pa vi zaključite tko je tu kome dodijelio nagradu.

Stoga ostaje visjeti u zraku pitanje: Je li današnji HGU, u kojem je savjetnik predsjedništva Paolo Sfeci, filantropski okrenut brizi i pomoći glazbenicima i da to nipošto nije onaj HGU-u iz devedesetih kad je Sfeci bio predsjednik i da se tu ne treba i ne može tražiti bilo kakva korelacija dvadeset i kusur godina nakon svega (s KUD Idijotima)?

Odgovor na to valjda najbolje znaju sami glazbenici. Je li, recimo, i danas nije nimalo pametno biti glazbenik i zamjeriti se nekome tko savjetuje sindikat glazbenika, uključen je u preraspodjelu izvođačkih prava (a izvođača je daleko više nego autora) i dodjeljuje nagrade? Ili se na to gleda kao na dobronamjernu kritiku velikom filantropu?

Evo, mene recimo zanima mogu li nemilost velikog filantropa pasti Edo Maajka i Davor Gobac zato jer im spriječenost zbog drugih obaveza ili moralna načela nisu dozvoljavala da u uskovitlanoj situaciji oko Rock&Off-a odluče ne biti oni koji trebaju KUD Idijotima uručiti Nagradu za životno djelo? Da, znam da su to prvotno planirano trebali biti oni. Moram priznati jako mudro od direkcije Rock&Off-a. Ako na ovoj sceni postoje dva lika koje nepobitno vole i kamere, i publika i narod to su Davor Gobac i Edo Maajka. Da i meni netko od njih dvojice, a kamoli još u paru eventualno donesu smrtnu presudu u ruke, i ja bih im rekao: „Drago mi je da ste to vi.“ I još bih se nasmijao na neku foru koji bi potom izvalili.

Ali, eto, oni nisu uručili. Nisu mogli. E sad, kako će se ta njihova, potpuno razumljiva odluka, reflektirati na njih u budućnosti? Jesmo li slobodno društvo u kojem se to neće reflektirati na njihovu prisutnost u medijima, pozornici i eteru općenito gledano? Ili netko ima metode za kažnjavanje neposlušnika koji nisu predali nagradu koju bi po svoj prilici i časti trebao učiniti dopredsjednik Udruge osnivača te iste nagrade? Mislim da je važno da se javno spomenu Maajka i Gobac u tom kontekstu upravo u smislu zaštite njihovog profesionalnog rada i digniteta koji imaju već desetljećima, jer transparentnost je uvijek jedna od najefikasnijih zaštita, kao što bi to trebala biti i uloga medija.

No treba se nadati da do tako nečeg neće doći, ipak je riječ o čovjeku kojem glazbenici vjeruju, jer mu u suprotnom ne bi dali tolike funkcije u ruke.

Zadnje od Tema

Idi na Vrh
X