Nas je u kreativnom zamahu. Samo godinu dana nakon odličnog, hvaljenog i Grammyem nagrađenog trinaestog albuma ‘King’s disease’ uslijedio je nastavak, jednostavno nazvan ‘King’s Disease II’.
Ovaj je album obojan retro štihom upravo onim po kojem je Nas prošlog i pretprošlog desetljeća postao tako prepoznatljiv.
Već u uvodnoj “Pressure” demonstrira prepoznatljivost svog flowa uz odličan i bogat instrumental. Nostalgičnu atmosferu donosi “Death Row East” u kojoj se prisjeća svojeg odnosa s 2Pacom i konflikta koji zbog 2Pacove smrti nikad nije bio riješen. Već poznata priča, no zanimljivo ju je u ovoj pjesničkoj varijanti poslušati i od samog Nasa uz dakako, neizbježno odavanje počasti Tupacu Shakuru.
Malo prije spomenuta njegova prepoznatljiva i odlična interpretacija ponajviše se očituje kroz najavni singl “Rare” koja je prava uživancija za slušanje ne samo zbog njegovog flowa rima nego i zbog sjajnih instrumentala koji se tokom pjesme mijenjaju dok je jedna od boljih stvari albuma odlična “40 Side”.
EPMD remix odiše sličnim ugođajem a Nas je na ovom broju ugostio EPMD-a, ali i Eminema. Eminem je i najslabija karika na traci jer njegovo forsiranje jednoličnog glasa i prenabrijanog neurotičnog flowa jednostavno nije dobro sjelo na ovaj beat. Za produkciju albuma ponovno je zadužen Hit Boy a njegovi su instrumentali za razliku od prošli put prilično u retro štihu, nekako su ritmičniji i poletniji odišu nostalgijom i sve skupa djeluje kao tvrđi album.
Možda najviše retro zvuči odlična “Nobody” na kojoj je prelijepo čuti duboki i odmjereni glas Lauren Hill, a ovom suradnjom duo je na neki način obilježio 25 godina od njihovog legendarnog dueta u pjesmi “If I Ruled The World”.
U ponajbolje trenutke zasigurno ulazi “Count Me In” odlična stvar koja pomalo podsjeća na brojeve s kultnih albuma “Ill Matic” i “Still Matic”, te odlična “My Bible”. Ovdje Nas duboko promišlja o međuljudskim odnosima, te o religioznosti na sebi svojstven način preko odličnog instrumentala zanimljivog ritma.
Ako je na prošlom albumu Nas bio koncentriran na graciozno starenje, ovdje mogu reći kako je bio koncentriran na svoj prepoznatljiv flow i odlično rimovanje uz dašak nostalgije i retro zvuka. No Nasov povratak u prošlost ne djeluje kao plakanje za starim vremenima već kao promišljanje o svemu što je prošao s današnje distance. Ako smo “King’s Disease” okarakterizirali kao ‘Sretan broj 13’, “King’s Disease II” možemo promatrati kao ‘Sjetan broj 14’. Nas i dalje nastavlja biti kreativan i zanimljiv i razloga za pratiti sve što radi ima puno. S sadašnjeg gledišta, uzimajući u obzir neka recentna hip-hop izdanja primjerice gorkog razočarenja u vidu prvog posthumnog albuma Dmx-a ili teške katastrofe u vidu novog albuma Kanye Westa “King’s Disease II” itekako zaslužuje ponijeti Grammy za hip-hop album godine.
Ocjena 8/10