U to sunčano jutro, nadomak Maksimira došlo mi je da im ispričam ‘Tko pjeva zlo ne misli’ priču, ali nisam jer sam došla čuti njihovu priču: Zemlja gruva!.
U sklopu Party United večeri u Purgeraju je nastupio beogradski sastav Zemlja gruva!. Na koncertu su predstavili svoj album “WTF is Gruvlend?” prvijenac koji će zauvijek ostati u digitalnom formatu odnosno neće biti tiskani CD-i. Logo Gruvlenda predstavlja Zemlju: zeleno je kora, žuto omotač, a crveno jezgra. Crvena boja osim jezgre je i simbol ljubavi, gruv je ritam planete – vrlo blizak ritmu srca.
Jutro nakon koncerta bend se probudio u prvom zagrebačkom hostelu na Ravnicama gdje sam imala dogovoren intervju s Minjom ili MC Milovanom, kojem je Zemlja gruva! dala ovlasti da govori u ime svih. U trenutku kada sam ušla u dvorište hostela netko iz benda psovao je jer mu je pod nogama eksplodirao upaljač koji mu je kolega netom dobacio. Tema provokacije sama se nametnula. Nakon koncerta momci su s opremom krenuli prema svom mini busu (jer ne stanu svi u kombi) s kojeg im je netko pokušavao skinuti tablice. Iz ribnjačkog grmlja čuli su kako im se približava skupina pjevača/navijača sa klanjem u stihovima. Pomalo prestravljene članove benda promptno je zaštitila uprava Purgeraja. Pa se može zaključiti da su u jednoj večeri upoznali obadvije strane medalje hrvatske metropole.
Kako je sve počelo?
Minja: Krenulo je od nas troje, imali smo bend Mistake, Mistake. Konstrakta, Zoe Kidah i ja. Zajedno nastupamo od 2001. kao vokalni trio. Zatim nam se priključio Šobaja sa gitarom. Na tim početcima smo izdali jedan album za austrijsku nezavisnu kuću kao elektronski bend. Zemlja gruva nastala je 2007. godine kada smo sami pokrenuli svoju produkcijsku kuću iz koje je izašao album “WTF is Gruvlend?”
Jedan od početaka je bio na Beoviziji, to je neka televizija?
Minja: To je takmičenje za pjesmu Eurovizije, super korumpirano takmičenje kao i svako nacionalno takmičenje za pjesme Eurovizije. Nekako smo se dosta dobro uglavili tamo i dobro smo prošli (2008. plasirali su se pretposljednji u finalu, te godine Eurosong je održan u Beogradu op.a.). Jako nas je inspirirao Laka svojom pojavom i nastupom i to je svakako bilo osvježenje na jednom takvom takmičenju, on se iste godine natjecao u BiH, bilo je valjda takvo neko vrijeme jer smo smo kroz to natjecanje upoznali doista interesantne ljude.
Kako ste došli na ideju prepjevati pjesme Dine Dvornika i je li vam to pomoglo da vas prepozna hrvatska publika?
Minja: Ne znam je li nam je to pomoglo, mogli bi pogledati statistike na Youtoubeu i provjeriti koji su korisnici odakle kliknuli na te pjesme, ali ne znam da nam je to baš pomoglo. Super je to iskustvo bilo. Sve je krenulo s festivalom Mixer koji je nametnuo koncept da svi bendovi koji nastupaju obrade neki bend iz osamdesetih godina prošlog stoljeća. Ideja je bila nostalgija za tim osamdesetima. Mi smo uhvatili taj krajičak osamdesetih jer nam je to bilo najzanimljivije, nekakva alternativa nam nije bila interesantna. I dalje izvodimo te pjesme jer su napravljene iz najplemenitijih pobuda, volimo Dina Dvornika jer je stvarno napravio dobar iskorak prema crnoj glazbi u to karakteristično vrijeme. Dinova žena nas je podržala iako je rekla da joj se ne sviđa kao smo obradili pjesme.
Dakle sami radite kompletnu produkciju, kako ste podijelili uloge unutar benda?
Minja: Uloge su se nekako prirodno podijelile prema afinitetima, družimo se stalno i svi zadaci i obaveze se ozbiljno obavljaju kako dolaze.
Zanimljivo je da ste svi imali ili imate još uvijek druge poslove, koja je tvoja struka?
Minja: Ja sam završio veterinu ali sam u suštini muzičar. Nikada nisam radio taj posao nego sam samo postao veliki ljubitelj pasa. Konstrakta je arhitektica, Zoe Kidah je profesorica španjolskog…
Imaju li ta zanimanja nekih dodirnih točaka sa Zemljom gruva?
Minja: Pa postoji dio teksta na španjolskom, pa ima dio u kojem Konstrakta spominje nešto što je vezano uz arhitekturu, ali u principu nema puno veze. Više radimo po afinitetima, pa se na primjer Konstrakta često angažira oko nekih administrativnih poslova. Zoe Kidah radi kao PR inače pa je i naš PR, Niče se bavi stranicom (gruvlend.net), ja radim u studiju pa bi se moglo reći da sam i domar i producent i pjevač. U Beogradu smo tokom godina sredili lijepi prostor u kojem imamo studio u kojem možemo i snimati i imati probe…
Ne planirate se vezati za druge diskografe?
Minja: To je već davno odlučeno, od kada je internet uzeo maha jasno je da će se materijal prije ili kasnije naći besplatno na internetu. Shvatili smo da taj neki posrednik koji bi materijal distribuirao i kao posrednik skupljao neke pare… Ne znam koliko bi uopće bend imao koristi od toga da najčešće putem nekog lošeg ugovora nekoj trećoj strani prenosimo svoja autorska prava. Najvažniji je ionako neposredni kontakt benda i publike što je na internetu vrlo jednostavno i prirodno ostvariti tako da smo se odlučili za taj put ka našim istomišljenicima.
S obzirom na izolaciju koju je politika napravila ovim prostorima, osobito Srbiji, možda bi mogli dati opravdanje upotrebi Torrenta, ilegalnim načinima distribucije autorskih djela?
Minja: Svakako bih opravdao Torrente, mislim da su i velike kompanije koje se bave poslovanjem na internetu jako svjesne te činjenice. Imam nekakvu teoriju da zapravo svi besplatni programi koji se skidaju besplatno na internetu putem Torrenta i služe da bi se utjecaj određenog softwarea odnosno pristupa širio. Kada imaš korisnike imaš i tržište i to je na neki način i naša filozofija. Jednom kada proširimo svoj utjecaj i ljudima se svidi to što radimo mislim da ćemo biti u mogućnosti da to radimo i dalje u budućnosti. Da smo krenuli kroz neko usko grlo gdje bi nas netko promovirao ne bi li mi zaradili nešto… Mislim da je to stara priča, mislim da je izdavaštvo prastara koncepcija koja se održava na principu mitova iz prošlosti. Mi ne vjerujemo u tu priču, vjerujemo u svoj vlastiti rad i vjerujemo u prepoznavanje: znači da ljudi koji čuju taj rad ga mogu i prepoznati.
Beogradski noćni život mogao bi se nazvati osebujnim, promatran sa strane, ali kako to izgleda iz vaše perspektive, iznutra. Gdje izlazite?
Minja: Ja sam pogrešna osoba za to, evo mladići iz benda više izlaze, ali svi nekako idu na to splavarenje. Splavovi su stvarno popularni.
Što je s klubom “Muff“ u kojem ste se vi kako stoji u biografiji sastali?
Minja: To je neka naša legenda koja se već metamorfozirala. Taj klub ne postoji više, tamo smo snimali jedan od prvih spotova “Najljepše želje”. Tamo smo imali jedan od prvih uspješnih nastupa, ljudi koji su to držali sada organiziraju provod na 20’44’ i Yacht Jokeru.
Saznajte više:
Može li se Zagrebu dati epitet: grad s bogatim noćnim životom?
Amy Winehouse na Avalon Festu – propast karijere pred 20.000 duša
Download albuma ‘WTF is Gruvlend?’
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
