Album o djelovanju prirode na čovjeka, čovjeka na prirodu i društva na ženu označava povratak američke kantautorice Neko Case u formu, iako ne doseže razinu njezinih najboljih radova.
Karijera američke pjevačice Neko Case proteže se već dvadeset i pet godina, a od toga je prošlo pet od objave njezinog posljednjeg solo albuma vrlo dugačkoga naziva “The Worse Things Get, The Harder I Fight, The Harder I Fight, The More I Love You”. U tom razdoblju Case je vodila borbu sa stalkerom, a za vrijeme snimanja novog albuma “Hell-On” joj je izgorjela i kuća, što je prilično djelovalo i na sadržaj ove ploče.
Glazbeno govoreći, ako je “The Worse Things Get” predstavljao pomalo eksperimentalni zaokret u karijeri, “Hell-On” označuje povratak melodičnijoj glazbi srednjeg tempa pod utjecajem alternativnog countryja, folka i svevremenskog popa kakav je krasio njezine prethodne ploče “Middle Cyclone” i vjerojatno najbolji album karijere, “Fox Confessor Brings The Flood” iz 2008. godine.
Tematski jednu od glavnih uloga na “Hell-On” igraju prirodne sile, neumoljive i neukrotive, pa i sama naslovnica prikazuje pjevačicu s kosom punom cigareta kako gori. No isto tako, Neko se bavi i suprotnim djelovanjem, onim ljudskoga utjecaja na prirodu, pa će se tako često ponavljati i razmišljanje o istrebljenju, najviše u pjesmi “Last Lion of Albion”, koja uz začudni naslovni valcer otvara album na najbolji mogući način. Case već na samom početku otkriva sjajan osjećaj za melodiju i vokalnu sposobnost ugradnje mnoštva slojeva raspoloženja u raspon od šapta do pjevanja punim glasom.
Druga istaknuta tema albuma je i položaj žene u društvu, pa se tako emancipatorska alternativna balada “Halls of Sarah” obrušava na muškarce koji vole žene na način na koji lavovi vole kršćane, nakon čega slijedi komad srednjostrujaškog ponešto retro popa “Bad Luck” za koju se može pretpostaviti da je vjerojatno nadahnuta spomenutim požarom koji ju je zadesio. Središnji dio albuma zauzima čak sedam minuta dugački singl “Curse of the I-5 Corridor” na kojoj vokalno gostuje veliki Mark Lanegan. Osim njega, Case ugošćuje i Erica Bachmanna na duetu “Sleep All Summer” njegovog benda Crooked Fingers, pjesmi koju su na sličan način, premda s više karizme, obradili The National i St. Vincent na kompilaciji obrada povodom dvadesete obljetnice etikete Merge 2009. godine.
“Hell-On” je producirala sama Case uz suradnju Björna Yttlinga iz Peter Bjorn And John. Ovaj tandem već oko sredine ploče zapada u zamku predugačkog trajanja ploče izraženo ravnomjernog tempa. Iako će stihovima još uvijek itekako znati kako uzbrkati emocije, pogotovo u razračunavanju s neželjenim uspomenama na ujaka sadista u “My Uncle’s Navy”, Neko glazbeno previše boravi na prokušanom teritoriju, pa bi album s dvije pjesme manje sigurno bolje funkcionirao nego ovakav kakav jest. U svakom slučaju, “Hell-On” je prilično bolja ploča od svoje prethodnice, iako barem dva koplja slabija u odnosu na njezin najbolji rad objavljen prije punog desetljeća.
Ocjena: 7/10
(Anti/Epitaph 2018.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
