Serijal ‘Nemoguća misija’ kronično pati od sindroma franšiznih proizvoda slične vrste, gdje skupocjena produkcija, jaka imena, egzotične lokacije i agresivna marketinška kampanja služe kao paravan za ozbiljni nedostatak originalnosti i hrabrih koraka koji bi ih odveli na višu razinu.
Gotovo je 20 godina prošlo od kada je tada najveća filmska zvijezda Tom Cruise uskočio u ulogu omnipotentnog demigoda Ethana Hunta i krenuo u borbu protiv ološa koji želi uništiti svijet, izbjegavajući gotovo sigurnu smrt uz pomoć najmodernijih gadgeta koje tehnologija nudi, kolega koji mogu hakirati/raznijeti/eliminirati sve što im stane na putu i plejade prekrasnih žena koje će sigurno „riješiti“, bilo izravno na velikom platnu, bilo čistom insinuacijom scenarista i redatelja. Krasna je to šablona koja jamči dobru i kvalitetnu zabavu, ali sada već peti nastavak serijala ipak zahtjeva malo odlučnije korake i mnogo više svježine.
„Nemoguća misija: Odmetnuti „prati najboljeg agenta tajne organizacije IMF Ethana Hunta (Tom Cruise) u pokušajima da jednom za svagda uništi tajnoviti Syndicate, ekipu koja je svojevrsni negativ IMF-u i koja ne preza pred ičim da ostvari svoje dijabolične ciljeve. Vještom manipulacijom uspijevaju ukinuti pozitivce, te Ethana i njegove najbliže kolege Benjija (Simon Pegg), Brandta (Jeremy Renner) i Luthera (Ving Rhames) pretvoriti u odmetnike koji su na meti svih tajnih službi svijeta. Jedina koja im može pomoći da speru ljagu sa svog imena i sruše zločudni Syndicate je lijepa britanska agentica Ilsa (Rebecca Ferguson), ali i s njom će to biti… nemoguća misija!
Dakle, u svijetu Ethana Hunta i njegove ekipe ništa novo: zločesti dečki koji rade zločeste stvari s jedne strane i dobri dečki kojih su se svi odrekli s druge strane. Špranca je to koju „Nemoguća misija“ fura od svog prvog nastavka i ruku na srce, već je uistinu otrcana, pogotovo kada i drugi slični serijali poput Jamesa Bonda i Bournovih priča igraju istu tu igru. U dva spomenuta primjera barem postoji faktor nekakvog logičnog i smislenog nastavljanja jednog filma iz serijala na drugi, ali „Nemoguća misija“ svakom svojom instalacijom kreće ispočetka, ne mareći previše za prijašnje nastavke i karakterne turbolencije svojih likova, već resetirajući formulu u kojoj Hunt obavi neki zadatak, netko od njegovih mu smjesti kajlu, on mora pobjeći na drugi kraj svijeta te uz banalno planiranje koje se na kraju temelji na faktoru sreće kategorije „dobio sam 3 puta za redom jackpot na lotu“ srušiti daleko moćnijeg neprijatelja.
[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=EIsauUFIguE[/youtube]
Upravo takav način pričanja priče (i sama priča općenito) ne ostavlja gledatelju previše razloga da bude uistinu uzbuđen, prestrašen ili iznenađen onime što se događa na ekranu/platnu. Znamo kako će Ethan iz svake neprilike izaći gotovo neokrznut, znamo kako će u ključnom trenutku netko od glavnih likova staviti masku i glumiti da je netko drugi i znamo kako će se u zadnji tren sve nekako posložiti tako da pozitivci uspiju riješiti negativce. Za akcijsku napeticu to svakako nije poželjna karakteristika…
Ono što „Nemogućoj misiji“ nedostaje u vidu scenarija i originalnosti svakako se nadoknađuje akcijskim scenama, koje su na kraju krajeva i razlog zbog kojeg ovi filmovi dižu stotine milijuna dolara na box officeu. I u tom pogledu „Odmetnuti“ dosta zaostaju za konkurencijom. One su i u ovom filmu odrađene fenomenalno, ali jednostavno ih ima premalo, a iako se radi o glumcima koji se očigledno znaju tući (prvenstveno Tom Cruise), redatelj Christopher McQuarrie uglavnom bira brzu montažu i ispresjecane kadrove koji destimuliraju svaku situaciju u kojoj se netko na ekranu šaketa. Da se to može napraviti itekako kvalitetnije pokazao je manjkavi film „John Wick“, tako da isprike u tom slučaju ne može biti. A da ne spominjemo što se na tom planu postiglo u „Bourne“ serijalu…
Ipak, valja izdvojiti tri scene koje svakako zahtijevaju stajaće ovacije publike jer su izvedene maestralno, što režijski što glumački (bravo Tom Cruise): sada već legendarna scena u kojoj Ethan Hunt visi s teretnog aviona koji polijeće, jurnjava ulicama Casablance i provaljivanje u podzemni računalni server (to je ona iz trailera u kojoj Cruise skače u vodeni bezdan). U sva se tri slučaja radi o praktičnim efektima i, da je sve ostalo u ovom filmu totalna katastrofa, opet bi ga vrijedilo pogledati samo zbog ta tri segmenta.
Na sreću, „Nemoguća misija: Odmetnuti“ nije katastrofa, štoviše, radi se o vrlo dobrom akcijskom filmu, ali to jednostavno više nije dovoljno. Ovo nije film tipa „Mad Max“ gdje je sve podređeno akciji i gdje priča može biti sporedna, ovdje se ipak radi o nečemu što mora imati elemente da nas zadrži prikovane za ekran i između fenomenalnih „nemogućih“ eskapada na koje smo navikli. Krediti su u tom pogledu bili već ozbiljno potrošeni „Ghost Protocolom“, a sada ih više uopće nema. Ako namjeravaju snimati šesti nastavak, bolje im je da bace koji dan-dva više i na priču…
Ocjena: 6/10
(Alibaba Pictures Group, Bad Robot, Skydance Productions, TC Productions; 2015)