Balkanman in New York… Ni prvi, ni zadnji, ali, eto, svatko ima svoju priču.
Times Square ima i svoju uniformiranu zaštitarsku službu, a i oni se čine nevjerojatno opušteni u tom metežu. No policija je druga priča. Nije bilo dana da nisam u prolazu vidio neko hapšenje, što je ujedno bio i najveći broj hapšenja uživo koja sam uopće vidio u životu. Učinkovitost je preblaga riječ. Samo se pojave odnekud i u tren oka su neki likovi poredani po pločniku s lisicama na leđima i potom utrpani u aute. Teško da je itko mogao vidjeti da se nešto uopće dogodilo. Nas 200-300 slučajnih prolaznika kod novog WTC-a se živo usralo kad su iz svih okolnih ulica uletjeli policijski auti s upaljenim sirenama i rotirkama. Policajci su u tren oka zaustavili promet i pokupili nekog tipa, nakon čega je za pola minute promet opet tekao po starom. U jednoj drugoj situaciji dostavni kamion se na trenutak zaustavio tamo gdje ne smije da bi vozač na rudlama ubacio robu u obližnji lokal. Policijski auto se pojavio od nigdje i kazna je bila naljepljena na vozačeva vrata brzinom u kojoj neki naš prometni redar ne bi stigao ni pročitati brojeve na tablici spornog vozila. Dakle iako se čini da je sva ta vreva nekontrolirana jasno je da nije tako i da sa zakonom nema šale.
Za pisati o noćnom životu ovog grada ni knjiga ne bi bila dovoljna, kao što bi mogli ‘rondati’ godinu dana samo na Manhattanu, a da ne uđete u isti klub dvaput, pod uvjetom da imate milijun dolara u kešu. U Hard Rock Caffeu mi se sviđala opuštenost i izravnost konobara koji tamo rade najveći show. Bilo je to liječenje kompleksa i mentalnih rana iz mladosti koje su mi ostale od onog zagrebačkog rugla u Teslinoj ulici koje se po starom dobrom balkanskom običaju nazvalo ‘Hard Rock Caffe’ bez ishođene licence, onog tipičnog zagrebačkog fejka u kojem snobovi ispune neki prostor promašene filozofije.
No znatiželja me odvukla i u Jay-Z-ijev klub 40/40 na Manhattanu. Tamo se mogao fino nakratko upiti dio njujorškog folklora, tj. ono što Jay-Z tako zvučno zove „Empire State Of Mind“. Unutrašnjost kluba je osmišljena kao penjanje piramidom. Na svakom nivou su stolovi okrenuti prema gigantskom video zidu na kojem je u tom trenutku išao prijenos utakmice baseballa u koju su piljili gosti uz servirane večere. Na najvišem nivou kluba glasno su čavrljale crnkinje u grupama od 5-6 njih. Sve utegnute u oskudne večernje toalete dok su se oko njih motali ušminkani crni tipovi koji su više ličili kao da su došli s Wall Streeta nego iz geta. Nikog u trenirci, nikog u hoodici, nikog sa zlatnom lančinom oko vrata… A zidovi ukrašeni poredanim baseball palicama obojanim u zlatnu boju. Napirlitani crni high class… Dok je s razglasa tresao konfekcijski R&B. Simbolika je bila još veća kad nam je barmen poslužio tjesteninu sa sirom u nagorjelim tavicama u kojima Ameri obično rade palačinke. Dizajnerski sjaj interijera ‘s potpisom’ u kojem se jede iz tava u kakvima je valjda Jay-Z-iju u mladim danima večere spravljala njegova baka. Još jedan kontrast ovog kontrastnog grada u kojem će vas većina večera za dvije osobe koštati približno oko 100 dolara, ali će vam puno njih na šanku pokazati obavijest kako ne uzimaju apoene novčanica od tih istih 100 dolara. Od starog CBGB-a ostao je jedino komad zida koji je izložen u izlogu Hard Rock Caffea.
Šoping frikovi svoje utočište će lako pronaći na 5. Aveniji, tamo je oduvijek bila koncentracija brendova, a iako se radi o prestižnim lokacijama cijene nisu suludo astronomske, okej ima i takvih mjesta, ali čovjek se može ugodno iznenaditi, kao što se na prvi pogled iznenadi i koncentracijom H&M-ova kojih je definitivno tamo najviše. Ako su pokorili 5. Aveniju, onda su pokorili i svijet.
5. Avenija je ulica u kojoj nema čega nema… Ustvari ima nešto čega nema, a to je najnoviji model iPhonea. Dijele ga na kapaljku. Po ranojutarnjim redovima u kojima zna čekati i po stotinu ljudi lako je locirati Apple storeove. Svako jutro prodavači podijele po pedesetak vaučera najupornijima, a ostale otprave kući uz: „Više sreće sutra ujutro.“ Brutalno! Možda je to hype u Americi, ali za nekog tko je u socijalizmu sa starcima stalno visio u nekom redu za kavu, ulje i deterdžent takva stvar je potpuno neprivlačna.
Iako ima dosta mjesta za ‘dnevni Zen’ Central Park ipak tu prednjači kao najveći prostor za opuštanje u New Yorku. Buka i vreva utihnu čim ste prošetali 20 metara, a najužurbanija bića u njemu su vjeverice kojih je uistinu mnoštvo i ne boje se ljudi. No u tom pitoresknom otoku zelenila usred betona, čelika i stakla brzo se napune baterije, nakon čega slijedi dosada. Zov betonske džungle je prejak. Za civiliziranog čovjeka ona je sigurno utočište, a ne priroda… Ili je to samo Empire state of mind koji vam se podsvjesno uvukao i kojeg se ne možete otresti.
New York je veliki magnet. Centar svijeta.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
