Omiljeni australski kantautor jedan od rijetkih solo koncerata i jedini takav u regiji u sklopu ove turneje sinoć je odsvirao na River Festu u srcu kontroverznog urbanističkog projekta zvanog Beograd na vodi.
Kad su u pitanju koncerti Nicka Cavea, moglo bi se reći da pripadam društvu koje prvo kupuje ulaznice, a tek onda postavlja pitanja i vjerojatno bismo ga gledali i na Krampusijadi u Kukastim Križevcima kad bi nam se pružila prilika za to. Ipak, njegov nastup na River Festu u Beogradu, na platou Geozavoda u sklopu zloglasnog Vučićevog urbanističkog projekta Beograd na vodi koji je među opozicijskom manjinom postao svojevrsnim simbolom nasilja nad gradom kojem je potrebno pružati aktivan otpor, dobar je dio Caveovih fanova odbio pohoditi jer bi prisustvovanje na toj smotri označavalo kolaboracijski čin i izdaju ideala.
Premda mi kao susjedi nismo na jednak način involvirani u ideološka pitanja koja pritišću tamošnje lokalno stanovništvo, kao ni sam izvođač koji vjerojatno niti nema pojma o pozadini projekta u sklopu kojega nastupa, i sami smo na ulasku u ograđeni prostor na otvorenom na koji je izneseno tisuće stolaca osjetili neko vrstu zazora od pompoznog ozračja u kojemu je prošlo vrijeme prije početka koncerta, gdje se u srcu srpskoga Dubaija točilo sponzorsko vino na čaše, a velik dio posjetitelja je djelovao kao da bi bio tamo i da svira kakav narodnjak, a ne čovjek koji je nekoć predvodio post punk čudovište zvano The Birthday Party u danima kad bi vjerojatno povratio da mu je netko ponudio svirati na ovakvoj manifestaciji.
Razlog zbog kojeg sam odlučio poći na relativno dalek put u Beograd po treći put u četiri mjeseca i to na koncert izvođača kojeg sam gledao bezbroj puta te unatoč tome što imam ulaznicu i za njegov koncert za samo četiri mjeseca kad će nastupiti u mom vlastitom gradu leži u činjenici da ovo nije bio redovni nastup s njegovim matičnim sastavom The Bad Seeds, već jedan od rijetkih solo koncerata i jedini takav u regiji u sklopu ove turneje. Zadnji put kad smo takvo što imali priliku gledati bilo je prije dvadesetak godina na dva koncerta u Lisinskom i dva na ljubljanskim Križankama, ali tada ga je pratio bend; ne The Bad Seeds u punom sastavu, već jezgra koja će se ubrzo zatim pokazati postavom njegovog “midlife crisis side projecta” Grinderman.
Ovakvi nastupi donose setlistu značajno drugačiju od one koju Cave izvodi s bendom, koja se u velikom dijelu sastoji od želja iz publike, a ovaj put je doista u pitanju solo show budući da je uz Nicka na pozornici samo još jedan glazbenik i to ni manje ni više nego Colin Greenwood iz Radioheada, čiji je brat i kolega iz benda Jonny nastupio u istom gradu svega nekoliko dana ranije sa The Smile, prije nego su potegnuli na pulski koncert u Malom rimskom kazalištu. Colin s Caveom izvodi (uglavnom) pjesme The Bad Seedsa, kako je sam Nick objasnio, “onako kako zvuče kad ih donesem bendu.”
Prije svega, koliko god obožavali Cavea, moramo priznati da on ni u kojem smislu nije izvrstan pijanist, pa Greenwood ponekad ima težak zadatak pratiti njegov šlampavi stil sviranja, a budući da izvode materijal iz doslovno cijele karijere benda, nije bilo ni za očekivati da će sve biti perfekcionistički uvježbano. Ima, naravno šarma u takvom šeretskom pristupu i sjajno je vidjeti Cavea u potpuno opuštenom i brbljavom raspoloženju nakon što smo ga zadnjih iks nastupa gledali u ulozi ranjenoga mesije koji opći sa začaranom publikom poput gurua nekog glazbenog kulta.
Unatoč toj dobrodošloj promjeni u stavu, čini se kako u prvom dijelu koncerta nije sve išlo u potpunosti glatko, ali to su stvari koje su veći problem predstavljale nekim od iskusnijih posjetitelja nego novijim ili manje studioznim fanovima. Možda je stvar u tome da neke od pjesama doista ne zvuče kao svoje najbolje verzije kad su u potpunosti ogoljene. Nastup je otvoren s “Girl in Amber” s turobnog albuma “Skeleton Tree” koja je zvučala prirodnije od epske “Higgs Boson Blues” koja ju je slijedila, jer je ova izgubila na ekstatičnoj snazi koju dobiva u izvedbi punog sastava.
Kao što rekosmo, solo koncerti su nam privlačni zato što nam serviraju tzv. deep cutove i koncertne raritete, a među takve mogla bi se izdvojiti i “Jesus of the Moon” s “Dig, Lazarus, Dig!!!” na kojoj je Greenwood napokon dobio priliku da odsvira i solo dionicu. “Galleon Ship” s još uvijek (ali ne zadugo) aktualnog albuma Bad Seedsa “Ghosteen” djelovalo je malo suho, pogotovo u usporedbi s davnim biserom “Sad Waters” s gotovo četrdeset godina starog remek-djela “Your Funeral… My Trial”.
Stvari postaju vrlo zanimljive nakon još par brojeva novijeg datuma, kad će posegnuti za “Papa Won’t Leave You, Henry” koju je najavio kao istovremeno pjesmu o političkom ozračju Brazila devedesetih i uspavanku za svog sina, a kao poseban highlight izdvojila se i njegova nježna obrada i posveta Marcu Bolanu iz T.Rexa, “Cosmic Dancer” koju dosad nismo imali priliku čuti u ovim krajevima. “The Mercy Seat” je zagrijao krv kako mu to uspije pri svakoj izvedbi, a na prve tonove “The Ship Song” dvojica su mladića ustala iz stolaca i probila se ispred pozornice. Zaštitari nisu stigli ni reagirati da ih maknu, jer rijeka se posjetitelja slila naprijed i jebo tebe i tvojih 130 EUR koje si platio da gledaš koncert iz prvih redova kad do takve egalitarističke revolucije dovede samo jedan refren o nekakvim brodovima i psima koji sad i ti radosno pjevaš ne zamjerajući ikome išta.
Uslijedio je i njezin parnjak “The Weeping Song” koji je izvorno s Caveom pjevao Blixa Bargeld, a onda i “Into My Arms” koja se uvijek pretvori u dirljiv singalong, pa je tako bilo i na sinoćnjem solo nastupu. “Jubilee Street” je svakako jedna od onih pjesama koje ne mogu svoj moćni krešendo postići ogoljene, ali zato “Push the Sky Away” s istog i istoimenog albuma to svakako može i poslužila je kao lijep kraj službenog dijela koncerta, premda je Cave – jednako kao i njegov vršnjak kojeg smo dva dana gledali u Zagrebu, Ice T – unaprijed najavio da će odmah uslijediti i bis.
Manje je očekivano bilo da će u pitanju zapravo biti dva bisa i da će izbor pasti na naslove koji će se uzvikivati iz publike. Prva od takvih bila je “Nobody’s Baby Now” s kojom se u početku malo mučio oko poretka stihova, a nakon nje će slijediti i “Palaces of Montezuma”, hit Grindermana te “God Is in the House” koja će otvoriti početak finiša u bojama albuma “No More Shall We Part” kojemu će pripasti i cijeli drugi bis. No prije toga, neki od nas tvrdokornih dobit će ono po što su došli u obliku posvete Rowlandu S. Howardu, pjesme “Shivers” koju je ovaj briljantni kantautor i gitarist napisao za svoj đački bend Young Charlatans još u sedamdesetima sa samo šesnaest godina, a Cave ju je opisao kao “jednu od prvih pjesama koje je on sam snimio u svojoj karijeri”.
Za drugi bis je ostavljena predivna balada “And No More Shall We Part” koju već dugo nismo imali priliku čuti, a osobno sam ostao prilično razočaran što kao posljednji broj nije izveden totalni raritet koji je dosad zatvarao koncerte na turneji, “The Carnival Is Over” The Seekersa koju je Cave objavio na “Kicking Against The Pricks”, ali sam prilično siguran da je gotovo svim ostalim posjetiteljima bio draži odabir melankolične “Love Letter” s kojom se dvojac na pozornici pozdravio od nas.
I na kraju, je li se isplatilo potegnuti do kontroverznog Beograda na vodi vidjeti Nicka Cavea prije nego nam dođe u Zagreb? Na to je najlakše odgovoriti parafrazom onog popularnog vica. “Jesi li kad bio na lošem koncertu Cavea?” “Jesam.” “I kakav je bio?” “Izvrstan.”
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
