Britanski koreograf, glumac, plesač i performer Nigel Charnock koji je gostovao u Zagrebu u intervjuu za naš portal se osvrnuo na pošast celebrity kulture među mladima, krizu plesa i općenito glazbe te naveo zašto svaki pristup teatru mora biti revolucionaran.
Nije li tom tendencijom bio vođen balet već pred kraj 19. stoljeća?
Nigel Charnock: Da, govorimo tu više o dvadesetim i tridesetim godinama prošlog stoljeća. Mladi ljudi koji danas plešu takozvane avangardne predstave, koji zapravo jedini i čine neke neobične pomake zapravo ne čine ništa previše novo. Zapravo rade nešto što se već dogodilo, u dvadesetim i tridesetim godinama prošlog stoljeća, što se događalo u šezdesetima. Za njih, za novu generaciju to je novo, ali i onda u tridesetim godinama prošlog stoljeća ljudi su već radili doista čudne stvari.
Veliki ste ljubitelj jazza, što možete reći o današnjoj jazz glazbi, o životu i jazzu?
Nigel Charnock: Zašto volim jazz, upravo zbog improvizacije i mogućnosti stvaranja u danom trenutku. To je poanta jazz glazbe. Unatoč tome, dosta jazz glazbe je samo reproduciranje, pokušaji da se učini isto što su radili Luis Armostrong, Billie Holiday, Ella Fitzgerald, Miles Davis ili John Coltraine i ostali. Volim ples i jazz, dva “manjinska sporta”. Upoznao sam briljantnog britanskog pijanistu Gwilyma Simcocka i prošle godine smo surađivali, improvizirali zajedno. Nadam se kako će se to ponoviti ali dosta je teško dobiti prostor za tako nešto jer u jazz klubovima najčešće nema prostora za cijeli događaj. Za sada našu suradnju nazivam ‘Simcock meets Charnock’, sviđa mi se kako zvuče naša prezimena zajedno, no doista je teško nagovoriti dvorane da uzmu nešto takvo.
Jeste li ikada koreografirali megapopularne spektakle kao što su “Ples sa Zvijezdama“ ili “Can you dance“?
Nigel Charnock: Nisam (smijeh), nije da ne bih mogao, ali nisu me još pitali. Što se celebrity scene tiče radio sam s Pet Shop Boys, koreografije za neke od spotova i za turneju prije nekoliko godina. Stvarno su izvrsni dečki.
Jedan od vaših zadnjih radova je “Pandemonium” koji ste radili za mladu publiku, zanima me koje ste kompromise napravili kako ne bi povrijedili zakon te kako su oni prihvatili vaš “Pandemonium”?
Nigel Charnock: Posljednje što sam radio je djelo koje je nastalo u Mađarskoj i zove se “Making of Revolution”. Za mladu publiku (desetogodišnjake uglavnom) sam radio “Pandemonium” i bilo je odlično, klinci su se dobro zabavili. Svidjelo mi se raditi s ograničenjima koja sam si morao postaviti zbog publike koja je mlada, reći sve, ali izbjeći psovke i eksplicitne scene. Nastojao sam ući u njihov mentalni sklop. Upravo zbog moje ideje da mladi danas prvenstveno žele biti slavni puno scena sam preuzeo iz ‘X factora’. Možda misle da samo žele pjevati, ali ipak je tu popularnost i bogatstvo to što ih zapravo privlači – biti na televiziji. Andy Warholovih 15 minuta se definitivno događa, ali to većini nije dosta, žele biti slavni cijeli život, biti celebrity. Nije da baš to najbolje razumijem, ali samo vrlo rijetki junaci reality showa doista potraju.
Saznajte više: Tračak nade rasut u Teatru ITD
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
