Nina Romić još jednom za Ravno do dna. Nismo pretjerali. Ovo je ipak ‘njena’ godina.
Zagrebačka kantautorica Nina Romić u manje od godinu dana tri je puta nastupila u Šibeniku. Gledali smo je i sinoć na ljetnoj pozornici kluba Azimut, gdje je, potpomognuta bendom, još jednom predstavila pjesme s aktualnog i najvišim ocjenama počašćenog albuma „Stablo“. Koncert u sjeni Katedrale, pored mora i pred dvjestotinjak ljudi, bio je očekivano intiman, nenametljiv i pamtljiv, a ovih nekoliko odgovora koji slijede ukrali smo Nini nakon tonske probe…
„Stablo“ je vani već nekoliko mjeseci, kritke su zasluženo odlične. Kakvo je stanje na terenu?
Nina Romić: Dobro je, zadovoljna sam. Večeras sviramo u Šibeniku, to je prvi koncert mini jadranske turneje, koja obuhvaća i Dubrovnik i Budvu. Ranije smo obišli Vukovar i Novi Sad…
Je li to dovoljno koncerata?
Nina Romić: Pa jest, ali bi ih moglo biti još i više. Ali kako nastupam s ljudima koji sviraju i u drugim bendovima, jedva smo se uspjeli dogovorit i za ove nastupe. No, kažem, zadovoljna sam prijemom publike, a pogotovo što sviramo u prostorima koji me jako vesele.
Tvoje se ime uvijek spominje u kontekstu kantautorske scene. No, koliko je to još uvijek istina u tvom slučaju? Snimila si album s bendom, s kojim u zadnje vrijeme i nastupaš…
Nina Romić: Kantautorstvo je format koji se vremenom malo promijenio, jer suradnja s drugim glazbenicima je nešto što dolazi samo po sebi. Uvijek sam imala želju nastupati s ljudima koji bi proširili moje pjesme, koji bi ih obojali. Počela sam nastupati od 2006., a već sam godinu kasnije našla nekog s kim bih mogla podijeliti svoju glazbu na pozornici.
Znači ipak nisi mogla sama?
Nina Romić: Ma mogu ja to. To je baza svega, kičma cijele priče. Album „Stablo“ sam snimila s bendom i trenutno se osjećam najbolje kad nas je četvero na pozornici. Oni mogu dodatno naglasiti sve ono što sam htjela reći na ploči. Ipak, s vremena na vrijeme i dalje nastupam sama, ovisi o prigodi…
Je li biti kantautor ustvari i neka vrsta dijagnoze? Sama na sceni, sa stihovima kojima uglavnom ogoljavaš svoju intimu, bez benda iza leđa koji ipak ulijeva neku sigurnost…
Nina Romić: Ma dobro, ja se osjećam sigurno i kad sam sama na sceni. Ono što izvodim je sto posto moje i to želim dati i podijeliti s ljudima. Tu se osjećam dobro. A dijagnoza? Da, ja sam i počela pisati pjesme da sebi pomognem, nekakav vid samoizlječenja.
Zvukoterapija…
Nina Romić: Baš to. Zvuči smiješno, ali mogu potvrditi da je muzika meni pomogla da prebrodim neke situacije, teške periode… Pjesmom puno bolje i puno brže prebolim što god da mi se desilo. Sa svakim novim izvođenjem neke pjesme, ja se osjećam bolje. Još kada vidim da publika sluša i upija, i kada mi prilaze zahvalni poslije koncerta, to mi je potvrda da radim nešto dobro. To me puni. To je energija koja prolazi između mene i njih, to je nešto posebno. Sretna sam što mogu to doživljeti.
Hrvatsku je zapljusnuo val mladih kantautorskih imena, među kojima još uvijek ubrajamo i tebe. Je li to zato što ste vi kantautori jeftini za održavanje. Kako sebi samima, tako i promotorima?
Nina Romić: To je kad-tad trebalo buknuti. Kad sam krenula prije osam godina, bila sam dosta usamljena i drago mi je što je u zadnje dvije, tri godine to eksplodiralo. Sada skoro svakog mjeseca možeš čuti za neko novo ime. Mislim da to ima veze sa zasićenošću informacija u svijetu u kojem živimo. Sav taj internet, društvene mreže, hrpetina informacija… zbog kojih se ljudi povlače u sebe i nalaze jednostavnost i tom izrazu uz gitaru. To je regionalni fenomen.
Imaš iza sebe tri albuma i ugovor s velikim diskografom. Koliko je danas uopće važno, glazbenici poput tebe, imati izdavača. I u krajnjem slučaju, koliko je bitno imati CD?
Nina Romić: Stvari su se promijenile, ljudi sve više prelaze na do-it-yourself kombinacije. Ja to definitivno podržavam. Meni je diskograf puno pomogao u proboju one granice koju bendovi bez izdavača teško mogu probiti…
Znači, medijski…
Nina Romić: Da. Doći na radio, TV, novine… Nažalost, izvođači koji se sami bore teško mogu dobiti recenziju albuma u najvećim medijima. To je žalosno, jer više nema istraživanja scene, niti puno takvog novinarstva. Srećom, sve se seli na internet, ali ljudi i dalje kupuju novine. Dalje>>
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
