Nina Romić: Biti kantautor jest dijagnoza, ali i terapija

Nina Romić još jednom za Ravno do dna. Nismo pretjerali. Ovo je ipak ‘njena’ godina.

Nina Romić (Foto: Hrvoslav Pavić)

Zagrebačka kantautorica Nina Romić u manje od godinu dana tri je puta nastupila u Šibeniku. Gledali smo je i sinoć na ljetnoj pozornici kluba Azimut, gdje je, potpomognuta bendom, još jednom predstavila pjesme s aktualnog i najvišim ocjenama počašćenog albuma „Stablo“. Koncert u sjeni Katedrale, pored mora i pred dvjestotinjak ljudi, bio je očekivano intiman, nenametljiv i pamtljiv, a ovih nekoliko odgovora koji slijede ukrali smo Nini nakon tonske probe…

„Stablo“ je vani već nekoliko mjeseci, kritke su zasluženo odlične. Kakvo je stanje na terenu?

Nina Romić: Dobro je, zadovoljna sam. Večeras sviramo u Šibeniku, to je prvi koncert mini jadranske turneje, koja obuhvaća i Dubrovnik i Budvu. Ranije smo obišli Vukovar i Novi Sad…

Je li to dovoljno koncerata?

Nina Romić: Pa jest, ali bi ih moglo biti još i više. Ali kako nastupam s ljudima koji sviraju i u drugim bendovima, jedva smo se uspjeli dogovorit i za ove nastupe. No, kažem, zadovoljna sam prijemom publike, a pogotovo što sviramo u prostorima koji me jako vesele.

Tvoje se ime uvijek spominje u kontekstu kantautorske scene. No, koliko je to još uvijek istina u tvom slučaju? Snimila si album s bendom, s kojim u zadnje vrijeme i nastupaš…

Nina Romić: Kantautorstvo je format koji se vremenom malo promijenio, jer suradnja s drugim glazbenicima je nešto što dolazi samo po sebi. Uvijek sam imala želju nastupati s ljudima koji bi proširili moje pjesme, koji bi ih obojali. Počela sam nastupati od 2006., a već sam godinu kasnije našla nekog s kim bih mogla podijeliti svoju glazbu na pozornici.

Znači ipak nisi mogla sama?

Nina Romić: Ma mogu ja to. To je baza svega, kičma cijele priče. Album „Stablo“ sam snimila s bendom i trenutno se osjećam najbolje kad nas je četvero na pozornici. Oni mogu dodatno naglasiti sve ono što sam htjela reći na ploči. Ipak, s vremena na vrijeme i dalje nastupam sama, ovisi o prigodi…

Je li biti kantautor ustvari i neka vrsta dijagnoze? Sama na sceni, sa stihovima kojima uglavnom ogoljavaš svoju intimu, bez benda iza leđa koji ipak ulijeva neku sigurnost…

Nina Romić: Ma dobro, ja se osjećam sigurno i kad sam sama na sceni. Ono što izvodim je sto posto moje i to želim dati i podijeliti s ljudima. Tu se osjećam dobro. A dijagnoza? Da, ja sam i počela pisati pjesme da sebi pomognem, nekakav vid samoizlječenja.

Zvukoterapija…

Nina Romić: Baš to. Zvuči smiješno, ali mogu potvrditi da je muzika meni pomogla da prebrodim neke situacije, teške periode… Pjesmom puno bolje i puno brže prebolim što god da mi se desilo. Sa svakim novim izvođenjem neke pjesme, ja se osjećam bolje. Još kada vidim da publika sluša i upija, i kada mi prilaze zahvalni poslije koncerta, to mi je potvrda da radim nešto dobro. To me puni. To je energija koja prolazi između mene i njih, to je nešto posebno. Sretna sam što mogu to doživljeti.

Hrvatsku je zapljusnuo val mladih kantautorskih imena, među kojima još uvijek ubrajamo i tebe. Je li to zato što ste vi kantautori jeftini za održavanje. Kako sebi samima, tako i promotorima?

Nina Romić: To je kad-tad trebalo buknuti. Kad sam krenula prije osam godina, bila sam dosta usamljena i drago mi je što je u zadnje dvije, tri godine to eksplodiralo. Sada skoro svakog mjeseca možeš čuti za neko novo ime. Mislim da to ima veze sa zasićenošću informacija u svijetu u kojem živimo. Sav taj internet, društvene mreže, hrpetina informacija… zbog kojih se ljudi povlače u sebe i nalaze jednostavnost i tom izrazu uz gitaru. To je regionalni fenomen.

Imaš iza sebe tri albuma i ugovor s velikim diskografom. Koliko je danas uopće važno, glazbenici poput tebe, imati izdavača. I u krajnjem slučaju, koliko je bitno imati CD?

Nina Romić: Stvari su se promijenile, ljudi sve više prelaze na do-it-yourself kombinacije. Ja to definitivno podržavam. Meni je diskograf puno pomogao u proboju one granice koju bendovi bez izdavača teško mogu probiti…

Znači, medijski…

Nina Romić: Da. Doći na radio, TV, novine… Nažalost, izvođači koji se sami bore teško mogu dobiti recenziju albuma u najvećim medijima. To je žalosno, jer više nema istraživanja scene, niti puno takvog novinarstva. Srećom, sve se seli na internet, ali ljudi i dalje kupuju novine. Dalje>>

Zadnje od Intervju

Idi na Vrh