Volio ih je i veliki John Peel (možda ne toliko kao Marka E. Smitha i armiju bivših mu suboraca iz benda, ali sasvim dovoljno da ih uvrsti na svoju playlistu), a i njihova je diskografija, baš poput one tih legendarnih manchesterskih manijaka, uvijek bila barem iznadprosječna.
Novosadski Obojeni program uvijek sam doživljavao kao ovdašnju inačicu The Falla, kako zbog sličnosti u zvuku i osebujnom vokalu Branislava Babića-Kebre tako i po pitanju tvrdoglavog, beskompromisnog stava koji ih ipak nije spriječio da ostvare impresivnu karijeru, potvrđenu čak i pojavljivanjem u kultnoj MTV-jevoj emisiji „120 Minutes“. Volio ih je i veliki John Peel (možda ne toliko kao Marka E. Smitha i armiju bivših mu suboraca iz benda, ali sasvim dovoljno da ih uvrsti na svoju playlistu), a i njihova je diskografija, baš poput one tih legendarnih manchesterskih manijaka, uvijek bila barem iznadprosječna.
Isto vrijedi i za novi, skoro deset godina čekani studijski album „2021=41“ od kojeg moram priznati da nisam previše očekivao. U međuvremenu sam ih, naime, više puta gledao uživo i svaki puta su razvalili, no sve rjeđa izdanja dala su naslutiti da je bend u kreativnom smislu prilično presušio. Tome u prilog išlo je i trajanje ploče od svega 21 minute, no već nakon slušanja uvodne „Danas će se desiti nešto lepo“ nikakvim sumnjama više nije bilo mjesta.
„2021=41“ tipičan je materijal Obojenog programa, što je za dugogodišnje fanove poput mene najbolja moguća vijest. Dvostruki udar bas gitara Ljube i Bebeca u svakoj od ovih šest skladbi će vam propisno razdrmati utrobu, repetitivnost kao jedan od njihovih zaštitnih znakova i dalje je dovoljno hipnotička da slušatelja u rekordnom roku uvuče u pjesmu, a sve to zaokruženo je Kebrinim glasom kojeg jednostavno ili volite ili ne podnosite. Spomenuta stvar, koju sam doživio kao nabrijaniju mlađu sestru fantastične „Kad se neko nečem dobrom nada“, donosi i reminiscenciju na Boye, i to ne samo zbog pratećih vokala Biljane Babić i Jelene Kajtez, dok se iduća „Jedini u maštu veruju“ u malo ogoljenijem obliku mogla naći i na nekom albumu Discipline kičme. „Ona samo pleše“, „Vrlo jednostavno“ i „Kuda ovaj čovek ide“ iznimni su komadi alter popa kakav su do savršenstva doveli na ranim izdanjima „Najvažnije je biti zdrav“ i „Ovaj zid stoji krivo“, a sve je zaokružio brutalni mračni funk „Umeš li da upravljaš sa vremenom“.
Kebrini stihovi ostaju naizmjenično skriveni iza metafora („cvetovi meduze nose me u plavo/digitalna radost vrlo jednostavno“) i dovoljno direktni da razuvjere svakoga tko pomisli da se s godinama smekšao („pripadnost eliti kakva demagogija/prevelika doza svakodnevnog ludila/zatrpana gomila i milion ničega/suviše patetična iluzija poroka“), pri čemu u oba slučaja vrlo precizno reflektiraju paranoju, izgubljenost i nesigurnost današnjice.
Ukratko, novosadski The Fall ne posustaje ni poslije četiri desetljeća na sceni, odnosno tri otkad su za zagrebački Search & Enjoy objavili debitantski album. A ako se pitate zašto ih toliko uspoređujem s pokojnim Mark E. Smithom i ekipom, odgovor je vrlo jednostavan – zato što, barem po mom sudu, u glazbi ne postoji puno većih komplimenata!
Ocjena: 9/10
(Odličan hrčak, 2021.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
