Pod motom ‘Gitara je život’, u ‘gradu klapa’ održan je četvrti masovni skup gitarista. U tri dana nastupilo je njih čak 150!
Da je instalirati divovsku gitaru i opaliti G-dur među klisurinama nad Omišom, bila bi to središnja vijest dana. A i jeka bi odzvanjala danima. Neno Munitić još nije našao sponzora za takvo nešto, ali je zato kombinacijom ludog entuzijazma i gerilske organizacije te uz predsjedničko pokroviteljstvo, dovukao na Omiš Guitar Fest 150 gitarista – od kojih su najduže putovala osmorica fanatika iz Meksika – i u hotelu Plaža izazvao popriličnu jeku. No, vijest dana nije postao.
Mediji, dakle. Munitić će naivno reći da su ih „prepoznali svi, još samo čeka medije“. I načekat će se, posebice na one koji su se zadnjih tjedana lancima vezali za Severinin stage. Ali hladne činjenice govore sljedeće: beogradski Guitar Art, s milijunskim proračunom i ogromnom mašinerijom, imao je ove godine samo jednog jedinog natjecatelja u kategoriji električne gitare. Omiš ih je imao trideset. Sarajevo Guitar Fest brojao je ukupno 40 natjecatelja. Omiš, rekosmo, 150. Matematika je jednostavna – omiški festival gitare najveći je u regiji. Prvi veći je tek negdje u Italiji.
Reporteri Ravno do dna su, dakako, propustili najbučniju večer. Natjecanje u električnoj gitari održalo se u četvrtak u kampu Galeb; bilo je bajkera, navijača, bengalki, manekenki, distorzije u povećim količinama, a sve za humanitarne ciljeve. RDD-ovci su stigli u petak, na kudikamo mirniju večer, u trenucima dok je trajalo finale u natjecanju klasičnih gitarista.
Zahvaljujući Munitićevom festivalu, Omiš je tih nekoliko izvansezonskih dana bio oskudan smještajem, pa nas je malo kriva procjena udaljenosti od apartmana na rubu grada do Konferencijske dvorane dovela na polovicu Gala koncerta klasične gitare. No, već je i prvi susret s festivalom, i nastupima Dua Montenegrin i ansambla Laurum, vrlo jasno dočarao kakvu viziju festivala ima organizator – to je jedna fina, pristojna i dostojanstvena gitarijada. Dalje>>