Nejasna situacija s kišom, suncem, oblacima i vjetrom je potakla prebacivanje festivala Brijačnica iz Hale u Tvornicu. Bio je to dobar potez, izvođači druge večeri festivala su profitirali od klupskog konteksta i bližeg kontakta s publikom.
Dva beogradska, jedan riječki i jedan zagrebački sastav su se sučelili s publikom na drugom danu Brijačnice održanom 9. rujna u zagrebačkoj Tvornici kulture. Iako su se uglavnom kretali po liniji žestoko-žešće-najžešće, bogatstvo izričaja nije izostalo.
Za rane termine festivala se uglavnom u medijima govori da su i najnezahvalniji, što nije bez razloga. Publika uglavnom ne stigne, a ona koja stigne, uglavnom razmišlja što će popiti i s kim malo popričati. Beogradski Šajzerbiterlemon je sve to pretvorio u svoju korist. Tko je vidio svirati pred punom Tvornicom, a da ga publika ignorira?
Kvaliteta svirke i pjesama je učinila svoje, tako da je malobrojna publika uživala u muzičkom amalgamu potmulih blues riffova, psihodelije, ekspresivnih bas dionica, dojmljivih urlika te vještim melodijama i promjena tempa. Neki će reći da su Šajzeri mlađa muzička braća Repetitora, a neki će spomenuti da su dalji rođaci od Black Sabbatha, a neki će možda utvrditi da s muzičke strane postoje neke veze s Queens of the Stone Age. Turobni akcenti u njihovim pjesmama sugeriraju da su se zadnji put nasmijali u vrijeme Olimpijskih igara u Pekingu. Muzika sugerira da momci i djevojka iz Šajzerbiterlemona nisu prinčevi tame, oni je proklinju i preziru, te ozbiljno pitaju staro Jaggerovo pitanje: “Ako si zabijem olovku u srce i prospem ga po sceni, bi li te to zadovoljilo?” Kraj njihovog nastupa je postavio još jedno pitanje: bi li bilo bolje da je bio drugi termin? Odgovor je: za dobru muziku katkad treba doći ranije u danu.
Žestoku, urlatorsku muziku su na sceni nastavili izvoditi riječki Ministranti, no za razliku od Šajzerbiterlemona, njihov je nastup bio ponešto kaotičniji. Odluka je pala da krenu odmah u glavu, pjesmom programatskog naziva “Rock je mrtav”. Naknadna pamet će reći da je možda trebalo krenuti s nekom sporijom pjesmom, koje su izvodili u drugom dijelu svog nastupa, pa polako dramaturški dizati tenziju.
Njihov je nastup obilježila funk metal ritam sekcija, štektajuća gitara i za razgovor s publikom spremniji vokalist u odnosu na Šajzerbiterlemon. Doduše, imaginarni prijatelj potpisnika ovih redova će reći da su Ministranti na sceni djelovali kao da im je neugodno, a nije se propustila primijetiti (pre)često korištena poza pjevača Ministranata: polučučanj, kao da ide sjesti na WC školjku, pa se ipak predomisli. Pjesme Ministranta su bolje nego na zadnjih par albuma RHCP (zlobnici će reći da to i nije neki kompliment). Tek pri kraju svog nastupa, na svoje posljednje dvije pjesme Ministranti su pokazali svoje nemale potencijale i zazvučali kao bend koji se zabavlja.
Najradikalniji, najenergičniji i najmaštovitiji izvođač večeri je bio sastav s najnemaštovitijim imenom – Djeca! Ako vam se uskličnik čini pretjeranim, krivo vam se čini, on je samo dio imena, dakle, ne Djeca, nego Djeca!. Čine ga duo iz trenutno kibernirajućih The Miceksa Alena Kraljića – gitarist/basist Bruno Žabek i bubnjar Benjamin Mjeržva, a na sceni im se pridružio i trenutno poznatiji duo, doduše pod kapuljačama, ali ipak duo – pocket palma, odnosno Anja Papa i Luka Vidović. Veze između ta dva dua su višesmjerne, ako znamo da je Žabek svirao s pocket palmom.
Djeca! su ostvarila relativno kratak nastup obilježen vatrometom psihodeličnim, drum’n’bass i electro punk zvukovljem koje je djelovalo uzbudljivo, kao da je stiglo iz budućnosti i koje vam naređuje da dođete na njihov sljedeći nastup i željno iščekujete sljedeći singl. Do sada je objavljeno tek nekoliko pjesama, ponadajmo se da slijedi još. Debitantski album je već najavljen.
Zvijezde večeri, veterani i velikani srpskog i jugoslavenskog rock’n’rolla, Partibrejkers su svojim nastupom nastavili s uglavnom visokom razinom kvalitete izvedbi drugog dana Brijačnice. Pokazali su da su s razlogom 40 godina prisutni na sceni, da su kvalitetan koncertni bend, i da je Zoran Kostić Cane poseban frontmen koji je s lakoćom izvrsnu muziku pretakao u vrhunski događaj.
Jedno je kad novinari pišu da je zvijezda večeri “izvrsno raspoložena”, a nešto sasvim drugo je u Tvornici pokazao Cane. Kostić je uživao na sceni kao da je u rodnom kraju i bio autoritet i centar najbolje zabave u gradu, najjača karika na pozornici, što je pomalo nepravedno prema ostalima, koji su također bili odlični, pogotovo legendarni Nebojša Antonijević Anton koji je dugim i lijepim solom zaokružio “Molitvu” koja je bila izvedena na kraju njihovog regularnog dijela.
Repertoar je bio manje-više klasičan presjek karijere, nekima su možda nedostajali “Stoj Džoni” ili “Velika reka”, no zato su “Zemljotres”, “Ako si”, “Kraj mora”, “Hej ti, dole u mraku”, “Hiljadu godina”, “Kreni prema meni”, “Hipnotisana gomila”, “Lobotomija” te na bisu izvedene “Mesečeva kći” i “Dugo te nema” obradovale i rasplesale okupljene. Publika je tražila i dobila još, odnosno bis, i sve preko toga bi bilo traženje kruha nad pogačom. Iz bazičnog garažnog blues-rocka Partibrejkersi su izvukli maksimum iz sebe i iz publike. Nakon ovakve Brijačnice tijelo se osjeća tako ugodno da ne treba ni after-shave.
Saznajte više: Brijačnica, prvi dan, 8. rujan, Tvornica kulture
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
