Svega godinu dana nakon izlaska naizgled pomalo bizarne Netflixove serije ‘Russian Doll’, 2020. godinu dočekala je devedesetominutna komedija ‘Palm Springs’.
Smrt i ponovno rađanje u stanju bezizlazne statičnosti koju proživljavaju protagonisti u „Russian Doll“ u „Palm Springs“ zamijenjeni su ponešto jednostavnijim konceptom – ponovnim buđenjem. „Palm Springs“ dakle, u jednostavnom duhu klasične filmske komedije – odbacuje dramu i bizarnost – kako bi na relativno lagan način približio strahovitu realnost koju čini repetitivnost.
Zamislite da cijeli svoj život svedete na jedan dan. I to na jedan dan u kojem se ništa posebno u vašem životu ne događa. Ujutro se upustite u mediokritetski spolni čin sa svojom partnericom, pojavite se na svadbi od za vas ne postojećeg značaja, tamo održite impresivan ad-hoc govor u kojem na sva usta hvalite koncept bračne zajednice, naglašavajući pritom sve njene divote, nakon čega se u polupijanom stanju izležavate na bazenu sve dok ne dođe vrijeme za dubok san – ali se začudo ujutro probudite na isti taj dan – i tako u krug.
To je ukratko premisa devedesetominutne romantične komedije koju su u 2020. godinu uklesali scenarist Andy Siara i redatelj Max Barbakow. (Na ime Andyja Siare ste možda naletjeli u odjavnoj špici serije „Lodge 49“, a na Barbakowa kao redatelja romantične komedije „Mi Dulcinea“.)
epicentru priče nalaze se Nyles (Andy Samberg) i Sarah (Cristin Milioti) koji, iako na trenutke totalno različiti, dijele bitnu zajedničku karakternu crtu – nihilizam; i to onaj ekstremni oblik nihilizma koji izmiče kontroli. Nyles je gore spomenuti lik koji drži ohrabrujući, improvizirani govor na vjenčanju, a Sarah igra ulogu publike – slušajući i upijajući svaku njegovu riječ. Ali, postoji disbalans u trenutnoj postavki priče: Nylesu nije prvi put da je te iste riječi izrekao pred Sarah i svim ostalim uzvanicima, već je imao prilike vježbati – jer iz dana u dan proživljava, zapravo – jedno te isti dan. Netom nakon spomenutog govora on se službeno upoznaje sa Sarah koja je, poput njega, nezadovoljna svojim životom. Razlozi su im skroz drugačiji – Nyles pati zbog neželjene repeticije koju ni sam ne može objasniti, a Sarah drži do stava da joj uža okolina predstavlja veliki problem i da su njena očekivanja prema njoj, ukratko, nerealna. U jednom trenutku Sarah ulazi u nekakvu špilju i počinje proživljavati isto što i Nyles. Trenutno stanje stvari: dvoje ljudi koji pate od istih stvari, iz istog razloga.
Naime, ono što prvo pada u oči kod Nylesa jest činjenica da on u datom trenutku više nije frustriran. Živi život u skladu sa svojim mogućnostima, proživljava jedno te isti dan u loopu shvaćajući da si razlog tomu nikad neće moći objasniti. Samim time, ulazi u izrazito čudno stanje uma – u sivu zonu između hedonizma i nihilizma. Po Nylesovim gestikulacijama, ali i ležernosti koja opet odiše svojevrsnu težinu i čak se može reći tugu, da se uvidjeti da se odavno prestao boriti sa trenutnim stanjem stvari i jasno mu je da se status quo ne može promijeniti. Sarah je – obzirom da je na početku filma još uvijek bila „zelena“ i „friška“ – tražila izlaz pod svaku cijenu; a njena je ambicija čak otišla toliko daleko da se i pokušala ubiti vozeći prebrzo. (Naravno, naum joj nije uspio.)
Da skratim priču, cijeli film prati natezanje Nylesa i Sare. Ona bi van, a on, kako tvrdi, ne vidi problem s ostajanjem unutra. Njihova romanca je možda u nekom trenutku ublažila ozbiljnost situacije, ali Sarah jako brzo dolazi do zaključka da se Nyles ustvari samo boji izaći iz loopa, odnosno boji se vratiti u ralje nepredvidivosti. Na koncu se dogovore probati vratiti se u „stvaran život“, i kad im to ne uspije – jednostavno shvate da su si jedan drugom dovoljni i odluče „živjeti život punim plućima“ unutar okvira jednog jedinog dana.
Ovaj uvjetno rečeno sretan završetak može se napasti iz više uglova. Činjenica da su ipak ostali u loopu govori da im je otpočetka (barem na nekom podsvjesnom nivou) odgovarala ta sablasna repeticija. Čovjek se inače boji nepoznatog, a ovdje se nepoznato prezentiralo kao nešto što je – ako odlučiš živjeti u stvarnom svijetu – neizbježno. Samo tvoje postojanje donosi nepoznanice. S druge strane, izrazito odurna i perverzna new age-ey filozofija koju možemo naći na svakom kutu interneta izaziva pojedinca da „živi život punim plućima“, pritom mu suptilno spuštajući izazivanjem navala introspektivnih trenutaka – a to je samo po sebi direktna posljedica činjenice da čovjek uopće ne živi život punim plućima, odnosno takav život koji „ispunjava“ nije konstanta. Stoga se može zaključiti da je „Palm Springs“ uspio i vratiti loptu gore spomenutoj školi – ako se ona takvom uopće može nazvati.
Ne libim se reći da se tu ipak radi samo o slobodi interpretacije. Moguće da su Siara i Barbakow imali nešto sasvim treće na pameti dok su razrađivali film. Ono što je tu definitivan plus jest to da se ovakva jedna izrazito kompleksna i za mnoge zamorna tematika uspjela zapakirati u čistokrvnu komediju – što opet govori da se u neku ruku ciljalo na „mala vrata“, odnosno da je ovo film koji je tako i zamišljen – interpretiraj ga kako hoćeš, jer on tematizira ljudsko iskustvo, a ljudsko iskustvo je univerzalno.
Ocjena: 9/10
(Hulu, Limelight, Sun Entertainment Culture, The Lonely Island, 2020.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
