Kako kino hit ‘Parada’ redatelja Srđana Dragojevića doživljava pisac, gej aktivist i na kraju krajeva osoba koja je organizirala Paradu ponosa…
Zaplet “Parade” je već svima poznat: beogradski gej aktivisti unajme lokalnu kriminalno-nacionalističku legendu Limuna (koji je kao neka blaža i još uvijek živa verzija Arkana, a s odgovarajućom težinom ga utjelovljava Nikola Kojo) da im osigura gej paradu. Uslijede razne peripetije po zemljama bivše Jugoslavije, tijekom kojih i Limun shvati da su pederi ljudi. Awwww! Namjerno ili ne, to je genijalan Dragojevićev potez, jer s kime bi se to masovna balkanska publika mogla lakše identificrati nego s ratnim koljačem, a mirnodopskim herojem, pa kad on zaključi da je homofobija loša, naravno da će se i takva publika zapitati. U Hrvatskoj bi to bilo kao da je isto poručio Mirko Norac: na stranu službeni stav medicinske znanosti, na stranu prihvaćenost LGBT osoba u najnaprednijim zemljama svijeta, na stranu sve to i još više – kad čovjek koji je u ime nacije u ratu ubijao civile zaključi da pederi nisu bolesni, onda je to tako i šlus!
[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=UAzudh14VQM[/youtube]
Srđana Dragojevića naravno uopće ne zanimaju gej ljudi, a kamoli što doista znači na prostoru bivše Jugoslavije organizirati Gay Pride, pa je “Parada” puna prizemnih stereotipa o pederima kao modno osviještenim i tankoćutnim bićima koja lako briznu u plač. Niti ga zanimaju njegovi heteroseksualni likovi, koji su ništa više nego Srbin, Hrvat, Bošnjak i Albanac, pa u svemu tome najbolje prolazi lik Limunove zaručnice, koje ja također karikatura, ali s duhom i dušom.
“Parada” propušta i ponetirati u trenucima subverzivnog humora, poput scene u kojoj hrvanje dvojice balkanskim mačo muškarčina počinje sličiti strastvenom gej klinču, ali opet: to je Dragojević, naravno da je sve na prvu loptu. Zato film i jest hit.
Iako je “Parada” nominalno komedija, moram priznati da se nisam previše smijao, i to ne jer se ne mogu uživjeti u srpsku pučku komediju (“Žikina dinastija” je remek-djelo, if you ask me), nego jer je svaka fora nepodnošljivo predvidljiva, a nerijetko i loše izvedena. Znao sam svaki put kada bih se trebao nasmijati, ali jednostavno nije baš bilo smiješno. No, publika u kinu je mislila drugačije; njoj je svako spominjanje riječi peder bio dovoljan razlog za kikotanje: Peder? Hihihi. Peder! Hihihi. Doduše, to je ipak bilo mnogo manje iritantno nego iskreno oduševljenje dijela publike u Cinestaru na trenutak kada pedera konačno ubiju.
I zbog toga ponavljam: “Parada” je super stvar, te je sigurno imala pozitivan učinak na smanjenje homofobije u društvu. Nije taj učinak bio veliki, ali ga je bilo. Za dvadesestak godina će se Dragojevićev film činiti nepodnošljivo anakronim, a njegova latentna homofobija također, ali sada i ovdje “Parada” pravi razliku na bolje. Uključujući i banalni monolog pred kraj, na koji sam jedva zakolutao očima koliko mi je sve već postalo naporno, ali su zato te riječi dirnule i neke homofobe i, možda još važnije, neke autohomofobe.
Meni koji vlastiti pederluk ne smatram ni mračnom tajnom ni Božjom kaznom ni životnom tragedijom ništa u “Paradi” nije značilo, jer sam – bez lažne skromnosti – svjetlosnim miljama udaljen od tog nivoa (ne)prihvaćanja vlastite homoseksualnosti, na drugoj strani Mliječnog puta duginih boja. I ne samo ja, nego i brojni pederi i lezbijke koji žive u Hrvatskoj i Srbiji. Ali ekipi iz jedinog zagrebačkog gej kluba to mora da je bio autentičan vapaj duše izmučene samonametnutim skrivanjem i poniženjem. Zato kao gej aktivist mogu biti sretan što je Dragojević snimio “Paradu”, savršen film za heteroseljačine i autohomofobe, kojima će nakon gledanja neke stvari možda i doći iz dupeta u glavu.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
