Paul The Walrus ‘Sunset Clause’ – nostalgija šezdesetih kroz naočale devedesetih

Gotovo nevjerojatno zvuči činjenica da je riječ o doslovce bedroom DIY albumu koji je većinom nastajao i produciran u spavaćoj sobi i djelomično u garaži na zagrebačkoj Trešnjevci.

Paul the Walrus ‘Sunset Clause’

Polako, temeljito i s guštom – moglo bi se okarakterizirati put zagrebačkog benda Paul The Walrus. Krenuli su s obećavajućim EP-ijem „Dolphin And Whale Watching, Part One“ 2018. godine, da bi početkom naredne objavili nastavak „Dolphin And Whale Watching, Part Two“, ali i singl „Frank And Me“ koji je uvršten na album „Sunset Clause“. Tijekom pandemije su uspjeli izbaciti i prvi dugosvirajući uradak u obliku live albuma nazvanog jednostavno „Paul The Walrus Live“ (2021.). U veljači ove godine izdaju singl „Breathe“, snimljen u Londonu s britanskim glumcem Scottom Mckenziem, a krajem godine i svoj prvi studijski album „Sunset Clause“.

Ime albuma je poteklo od legalnog termina “Sunset Clause” što je klauzula koja cijeli ugovor proglašava ništavim nakon datuma određenog u toj klauzuli. Do imena je došao osnivač benda Borna Mijolović, koji u slobodno vrijeme editira poslovne podcastove te ga je izvukao iz jednog knjigovodstvenog podcasta.

Ako smo dosad pod hrvatskim glazbenim nebom za jako dobre pastiche rock pojave držali karlovačkog kantautora koji se odaziva na ime Ichabod, te bend Kensington Lima iza kojeg stoji Josip Radić (jedan od kreativnog tandema projekta Valentino Bošković), onda je sada trenutak da se tom društvu pridruži i Paul The Walrus.

Naime, i ovaj bend svojim izričajem u dobrom dijelu teži ugođaju po kojem bi kao slušatelji trebali pomisliti da ste na razmeđi između šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Tko je čuo „I am The Walrus“ Beatlesa, jasno mu je koliko se i ovaj bend predvođen Bornom Mijolovićem bez pretjeranog skrivanja zvukom veže uz legendarnu četvorku iz Liverpoola. No postoji tu i jedna druga nijansa, a to je da Paul The Walrus ima i dimenziju rafiniranja zvuka po uzoru na glazbeno društvo iz devedesetih i to onih bendova koji su također crpili svoju inspiraciju iz zvuka Beatlesa, u prvom redu Blura, a ponegdje i Oasisa. Konkretno pjesma „Apple Tree“ isprva zvuči kao destilat The Clasha iz „London Calling“ faze, ali puno više duguje zvuku Oasisa iz prve faze benda. Utjecaj Blura je dominantniji, no opet treba ponoviti da Mijolović kao da je težio izvući ekstrakte s kraja šezdesetih na način kao da je stvarao tijekom devedesetih u Velikoj Britaniji, a ne u dvadesetima novog milenija.

Taj neobičan narativ doveo je do toga da je Paul The Walrus čudno-čudesna retro pojava kojoj ne manjka originalnosti kroz osjećaj da smo to već jednom čuli, ali konkretno ne podsjeća na nikog previše od spomenutih (tj. ne zvuči kao kopija), dok konstrukcije pjesama odaju i autora koji može izgurati singlove pop potencijala, a to su u prvom redu „Breathe“, „Frank And Me“, „Shade“ i „No One Quite Like You“. Dakle, prije se može govoriti o zrelom autorstvo, nego o autorskom potencijalu, što se obično veže uz one koji objavljuju prvi album. Nema tu previše stvari za brusiti. Stvar je definirana i mora ići pred ljude, pred publiku, i tamo biti iskušana.

Gotovo nevjerojatno zvuči činjenica da je riječ o doslovce bedroom DIY albumu koji je većinom nastajao i produciran u spavaćoj sobi i djelomično u garaži na zagrebačkoj Trešnjevci, jer širine zvuka karakterističnog za live sessione i mnoštva filigranski utkanih detalja nimalo ne nedostaje ovom sastavu u kojem su još Ivan Luić, Martin Trgovec – Greif i Miro Kadijević, kao što i raspjevani Mijolović ni jednog trenutka ne odaje utisak da mu engleski nije materinji jezik.

Paul The Walrus svakako ulaze u sve širi krug mladih i kvalitetnih imena naše scene kojima granice ne bi trebale predstavljati problem. To je općenito krug koji svakim danom sve više buja i dolazi do kritične mase koja se više ne bi smjela ignorirati. Još jedan dokaz koliko je uzbudljiva naša glazbena sadašnjost.

Ocjena: 8/10

(Samizdat, 2022.)

Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.

Hvala vam.

1.00 € 5.00 € 10.00 € 20.00 € 50.00 € 100.00 € 200.00 €


Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute

Zadnje od Recenzija

Idi na Vrh
X