Gotovo šest sati epohalnih hitova i sjajnih glazbenih remek-djela, šest sati iskrene strasti benda, šest sati razmjene energije i emocija s Pearl Jamom i ljudima oko sebe…
Još danas se potpuno živo sjećam trenutka u 1992. godini, kada je u moje ruke došla VHS kazeta sa snimkom Pearl Jam koncerta snimanog za serijal MTV Unplugged. Uzbuđenje koje sam osjećala tada, svih 35 minuta, svaki put kada sam kazetu puštala na „repeat“, na neki način se i sada, 26 godina nakon, vratilo. Uvuklo se u moje misli dok sam se spremala za nova dva koncerta Pearl Jama.
Uzbuđenje je bilo malo uzdrmano viješću iz Londona, gdje je, nakon četiri koncerta europske turneje, Pearl Jam otkazao svoj koncert koji se trebao održati 19. lipnja. Eddie Vedder je potpuno izgubio glas – pojavila se vijest na službenim stranicama benda i na društvenim mrežama te dovela tisuće i tisuće fanova u stanje zabrinutosti i neizvjesnosti. Bez obzira na vijest iz Londona, par dana prije planiranog koncerta u Padovi, krenula sam na put za Italiju. S nestrpljenjem se čekao 22. lipnja, kada se turneja trebala nastaviti nastupom benda u na festivalu IDAYS u Milanu. Eddie se oporavio, Pearl Jam je nastavio turneju.
Koncert u Milanu trajao je nešto kraće od dva sata, Eddijev glas nije bio u punoj formi, što su fanovi pridavali činjenici da je riječ o festivalu te su se nadali da se „čuva“ za Padovu. No, prema razgovorima na službenoj Facebook stranici članova Ten Cluba, dalo se zaključiti da su se svi pribojavali da se Eddie nije u potpunosti oporavio te su strepili za ostatak turneje. Iako s prizvukom bojazni za Eddijev glas, koji je bio prisutan negdje u pozadini mojih misli, s ogromnom količinom optimizma i nestrpljenja stopila sam se s ostatkom vjernih 10 Club Jammara u liniji ispred stadiona Euganeo u Padovi, čekajući ulaz, a onda i početak još jednog (već tada sam bila sigurna) epskog koncerta velikog Pearl Jama koji nije sasvim slučajno zaslužio svoje mjesto u instituciji Rock & Roll Hall of Fame.
Na stadionu se, prema talijanskim izvorima, okupilo 45.000 ljudi. O brojevima ne mogu govoriti sa sigurnošću, ali kada je riječ o energiji, rekla bih da se na stadionu osjećala energija jedne manje nuklearne eksplozije koja čeka svoj vrhunac. Eddie Vedder i ostatak Pearl Jama na pozornicu su izašli u 21:04, a stadionom se prolomio pozdrav kakvim se pozdravlja samo onaj tko je itekako bitan dio tvog života. Uvod u još jedan epski koncert PJ-a bila je lagana, pomalo mračna „Pendulum“, sa zadnjeg albuma „Lightning Bolt“, nakon čega je Eddie nastavio hraniti sveprisutan trans publike s „Low light“ s petog albuma „Yield“. Uslijedila je nešto brža „Last Exit“ s izvrsnog trećeg studijskog albuma „Vitalogy“. Nakon nje, na red je došla „live“ miljenica PJ fanova, „Do The Evolution“. Iako odsvirana više od 500 puta na koncertima koje ovaj veliki bend dijeli s publikom već 26 godina, svaki put „Do The Evolution“ izazove snažnu reakciju, bunt, energiju, postaje još jedan poziv na borbu i (r)evoluciju.
Učinilo mi se da je stvaran svijet nestao u velikoj eksploziji Eddijevog vokala i McCreadyjeve gitare. Novonastali PJ svijet nastavio je kulminirati kroz poznate „Animal“, „Corduroy“, „Given To Fly“… Nekolilko mi se puta činilo da Eddie još uvijek nema svu snagu u glasu, ali kada se to i dogodilo, publika ga je nosila svojim glasom, a Mike McCready (gitara), Jeff Ament (bas), Stone Gossard (gitara) i Matt Cameron (bubnjevi) su po milijunti put dokazali da je Pearl Jam snažna simbiotička mašina u kojoj svaki organizam ima svoje važno mjesto.
„Not For You“ s albuma „Vitalogy“ izazvala je reakcije kod najvjernijih fanova. Prvi put uživo odsvirana 1994., 24 godine kasnije, u dijelu stadiona gdje je bila ekipa 10C fanova, dočekana je s oduševljenjem. Na red je došla i velika „Even Flow“, a Mike McCready je svojim gitarističkim solom jasno pokazao zašto ima svoju zasebnu „vojsku“ fanova. Tri minute McCreadyjevog gitarističkog sola novo su sjećanje koje se usidrilo u moju osobnu knjigu najboljih trenutaka u rock glazbi ikada. Eddie niti ove večeri nije propustio priliku obrati se Donaldu Trumpu. U poznatu „Daughter“, Vedder ubacuje: „Donald Trump, we are not going to take this, dividing our country and making us racist, Donald Trump you are headed to the end I will be there my friend…the educated will take you down…“
Glazba koju stvara Pearl Jam oduvijek je bila medij za izražavanje istine, borbe i ljudske snage, a brojni natpisi fanova koji su se dali vidjeti na njihovim koncertima, poput „Alive saved my life“ i sličnih, potvrđuju koliko snage ima u njihovim stihovima i tonovima, u pjesmama koje su rođene iz bolnih iskustava, iz bunta, iz ljubavi. Bend je prije energične „Mind Your Manners“ najavio da radi na novom materijalu i da će se s njime uskoro vratiti u Italiju, što je, naravno, odzvonilo gromoglasnim pljeskom tisuća ljudi. Uslijedile su energične „Spin The Black Circle“ i meni omiljena „Porch“. „Buntovnica“ s bendovog prvijenca i remek djela „Ten“ uživo uvijek ima razornu snagu.
Dok su se Gossard i McCready savršeno nadopunjavali s Amentovim basom, Cameronovi bubnjevi davali su im onaj pitak kontrast. U dijelu uz pozornicu osjetio se nagli porast energije, a Porch je odzvanjao u svakoj mojoj koščici. Eddie se spustio prema prvom redu, dajući ruku svojim vjernim fanovima, u glasu mu se čula samo snaga. „Hear my name, take a good look, this could be the day, hold my hand, walk beside me…“, pjevao je Eddie zajedno s tisućama glasova koji su zvučali kao da nose stadion Euganeo svojom snagom. Završila je Porch, a Pearl Jam je otišao s pozornice. Naravno, ne zadugo.
Vratili su se s poznatom „baladom“ „Elderly Woman Behind The Counter In A Small Town“, koju je cijeli stadion otpjevao s Eddijem, od riječi do riječi, na što on kao da niti ovaj put nije bio spreman. Zahvalnost fanovima i hrpa emocija ono je što se u tom trenutku moglo iščitati na Eddijevom licu. Nakon toga slijede „Inside Job“, „Once“, „Better Man“. Kako se bližio taj neželjeni kraj koncerta, publika kao da je htjela što više iskoristiti svaki trenutak sa svojim omiljenim bendom, bila je sve glasnija, energija je bila sve jača, a kulminacija je došla s neponovljivom „Black“, po meni najljepšom ljubavnom pjesmom svih vremena. Cijeli se stadion pretočio u „Black“. Emocije u publici bile su Eddijeve emocije, sve su se emocije u tom trenu stopile u jedan osjećaj ljubavi, dijeljenja, povjerenja i podrške. „Black“ ne bi, po tko zna koji put, bio takvo remek-djelo uživo, bez desetaka tisuća ljudi koji su ju u tom trenutku dijelili s bendom. Velik i značajan dio Pearl Jama njihovi su fanovi. Vjerna publika koja ih prati iz grada u grad, s turneje na turneju. Ne događa se često da frontman prepoznaje lica u publici, a na koncertima Pearl Jama događa se upravo to. Svijet je to ljubavi i povjerenja, „Jamily“. „Black“ su otpjevale tisuće glasova, a meni se pričinilo da su sve emocije, koje je svatko tamo prisutan proživio kroz „Black“, u toj novostvorenoj simbiozi, dosegle svoj vrhunac.
Nakon „Blacka“ uslijedile su „Crazy Mary“ i „Rearviewmirror“. Došlo je vrijeme i za drugi bis. Pearl Jam se s publikom oprašta uz „Indifference“. U 23: 47 minuta čarolija prestaje. A ja sam znala da ne smijem propustiti priliku za koncert u Pragu. Ono što je sigurno jest da setlista neće biti jednaka, a da će užitak u onome što ovaj bend stvara biti jednako neponovljiv.
Nakon par dana odmora, uključujući i fenomenalan koncert Nicka Cavea na INmusic festivalu u Zagrebu, uputila sam se na još jednu PJ poslasticu, u Prag. Koncert u Pragu bio je 1. srpnja u 02 Areni u Pragu. U 20:22 Pearl Jam je izašao pred prepunu arenu. Ponovni početak s „Pendulum“, ali nakon toga se sve mijenja. „Nothingman“, „Corduroy“, „Brain of J.“. Iznenađuje me „Tremor Christ“ s albuma „Vitology“ koju je PJ izvodio svega nekoliko puta u Europi (od 2006. samo tri puta). Oduševeljenje publike (barem u dijelu 10Club fan pita) na tu rijetko izvođenu pjesmu, snimljenu 1993. u New Orleansu, gotovo je opipljivo.
I te večeri čuli smo one „poznatije“, poput „Even Flow“, „Jeremy“, „State of Love and Trust“, „Porch“, ali energija koja je tada bila prisutna nije jednaka onoj u Padovi. Svaka nova „live“ izvedba Pearl Jama novi je, drugačiji trenutak. A Pearl Jam je svaki put „upgrejdana“ mašina ljubavi, snage, rocka, iskrenosti i glazbe, koju tisuće fanova i slijede na cijeloj turneji. Prije prvog odlaska s pozornice, Eddie se zahvalio publici na nevjerojatnoj energiji koju im daje. Na vjernosti. Što su doputovali sa svih strana (zastave raznih zemalja preplavile su arenu).
Prvi bis započinje predivnom „Man Of The Hour“ koju je Eddie napisao za Burtonov „Big Fish“. Sada nježan zvuk gitare i Eddijev vokal otvaraju pred nama onaj drugi, nježni PJ svijet. Nakon toga, samo uz svoju akustičnu gitaru, Eddie nastavlja u laganijem ritmu s predivnom „The End“ s „Backspacer“ albuma iz 2009. godine. Sljedeću je poznatu „suputnicu“ ljubitelja PJ-a Eddie otpjevao dijelu arene koji se nalazio iza pozornice. Cijela se arena digla na noge i otpjevala moćnu „Given to Fly“ u jednoglasju, zvučeći kao moćan aktivistički zbor, podižući svoj glas za slobodu. Prvi bis PJ završavaju s brzom i energičnom „Rearviewmirror“.
Amentov bas u ovoj uspješnici s „Vs.“-a savršeno je pratio Eddijevo „ludilo“ u kojemu se još uvijek nazire energija mladog frontmana u slobodnom padu dok se s visokih rampi bacao u publiku. Uslijedio je i drugi bis. U 22:59 Pearl Jam se zahvalio publici, Eddie se oprostio od svojih fanova uz određenu težinu… kao da je i njemu bilo teško što odlazi iz tog zajedničkog svijeta ljubavi i povjerenja. Ja sam pozdravila prijatelje koji su nastavili svoj put za Krakow, Berlin… prateći svoj omiljeni bend. Jer Pearl Jam je bend koji treba doživljavati uvijek iznova. Napustila sam Padovu, pa Prag, pomalo tužna što neću imati priliku čuti s čime će bend otvoriti koncert u Krakowu, ali bogatija za šest sati s ničim usporedivog iskustva. Gotovo šest sati epohalnih hitova i sjajnih glazbenih remek-djela, šest sati iskrene strasti benda (u svakoj minuti od tih šest sati!), šest sati razmjene energije i emocija s Pearl Jamom i ljudima oko sebe.
Priliku za svaki sat Pearl Jama uživo ne treba uzeti zdravo za gotovo. Sljedeća, za koju se stignete pripremiti, a nije u nama tako dalekoj destinaciji, čeka vas u Londonu, 17. srpnja, nakon čega se bend oprašta s Europom i kreće s tunejom po Americi. Nadamo se da nas uskoro očekuje i novi album koji je Eddie najavio, a onda i nova turneja.
Do neke druge prilike s Pearl Jamom, „I’ll ride the wave where it takes me…“
Setlista Padova, 24.6.2018.
Pendulum
Low Light
Last Exit
Do The Evolution
Animal
Corduroy
Given To Fly
Gods’ Dice
Not For You
Even Flow
Daughter
Red Mosquito
Mind Your Manners
Down
Spin The Black Circle
Porch
1. bis
Elderly Woman Behind The Counter In A Small Town
Inside Job
Once
Better Man
Black
Crazy Mary
2. bis
Rearviewmirror
Smile
Alive
Baba O’Riley
Indifference
Setlista Prag, 1.7.2018.
Pendulum
Nothingman
Corduroy
Brain Of J.
Do The Evolution
Tremor Christ
Lightning Bolt
Dissident
Even Flow
Jeremy
Love Boat Captain
Help (Lennon, McCartney)
Help Help
State Of Love And Trust
Spin The Black Circle
Better Man
Porch
1. bis
Man Of The Hour
The End
Given To Fly
Unthought Known
Black
Rearviewmirror
2. bis
Elderly Woman Behind The Counter In A Small Town
Alive
Rockin’ In The Free World (Neil Young)
Indifference
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
