Namijenjena uzrastu 4+ ‘Pepeljuga’ je u režiji Jakova Sedlara primjereno strižena i košena, svedena na najvažnije crte radnje, pri čemu, međutim, nije ostala bez živosti i soka.
Oblikovana u nekoliko precizno destiliranih epizoda prošaranih s ponešto plesnih i jednim mačevalačkim međutkom, „Pepeljuga“ elegantno, malne neprimjetno zaobilazi naizgled neizbježnu masovku, središnji prizor dvorskoga bala, a likove profilira i njihove sudbinske situacije iznosi hvalevrijednom efikasnoću.
Malenima će utoliko biti jasna, razumljiva – i dovoljno kratka (premijerna izvedba nije premašila 50 minuta trajanja) – odrasli(ji) će klinci i pratitelji dobiti više od simplificirane skice. Sedlarovo čitanje, bez potpisanog dramaturga i pisca, izričito ne naginje ni jednom od izvornika, nego od svakoga uzima i prerađuje ono što mu odgovara.
Prva premijera u mandatu nove ravnateljice zagrebačkog GK Trešnja Višnje Babić vječni klasik za djecu (i odrasle) „Pepeljuga“, pučka je priča europskoga podrijetla zabilježena isprva 1634. perom talijanskog književnika Giambattiste Basilea, a potom uvelike popularizirana i u kanon literature upisana umjetničkim oblikovanjima Francuza Charlesa Perraulta (objavljeno 1697.) i njemačke braće Jacoba i Wilhelma Grimma (objavljeno 1812.).
Efektni i funkcionalni kostimi Ike Škomrlj jednostavni su, ali ne skromni, začudni, a nenametljivi, maštovito-ekstravagantni, ali ne i napadni, a isto vrijedi i za scenografiju Dinke Jeričević. Uz diskretno djelotvornu podršku svjetlosnog oblikovanja Aleksandra Mondecara, kostimografsko-scenografski sklop u kojem se odvažno, ali i skladno spajaju moderno i tradicionalno, nježnom dojmljivošću određuje bajkovito onostran ugođaj (bez)prostornog i (bez)vremenskog smještaja pripovijetke o princu i budućoj princezi sa sretnim svršetkom. Veteransku ekipu upotpunjuju skladatelj Đelo Jusić i koreografkinja Almira Osmanović te autor plakata Boris Bućan.
Premda polegnuta na bajkovito-mračne i načelno uznemirujuće temelje prikaza svijeta kojim prevladavaju zloća, siromaštvo, oholost i bešćutnost – što sve ovdje nije ni zanemareno, niti eliminirano, a s nekoliko je kratkih poteza povezano i s današnjicom – Sedlar-Trešnjina predstava iznesena je duhovitom poletnošću otjelovljenom kako u samoj tekstualnoj obradi, tako i u iskričavom, zaigrano karikaturalnom elanu glumačkih izvedbi članova Trešnjina ansambla Krunoslava Klabučara kao Kralja, Vande Vujanić Šušnjar kao Maćehe Malicioze, Darie Knez Rukavine i Marijane Mikulić kao razmaženih kćeri Dore i Lore, Ranka Stojića kao Sluge, pa i Tene Jeić Gajski u ponešto drugačije postavljenoj ulozi Vile, dok bi se moglo primijetiti kako je najugodnijiji smještaj pronašlo glumačko ja Hrvoja Barišića, u osobito zabavno izvedenoj ulozi kraljeva savjetnika Bonvivana. Interpretacije novopridošlica Karle Brbić i Jure Radnića odgovarajuće su kompatibilno ugođene u korak-dva odmaknutom ključu, baš kako su i zahtijevale njihove vodeće, nešto ozbiljnije, naglašeno romantične uloge Pepeljuge i Princa.
(GK Trešnja, Zagreb, 14. studenoga 2014.)