Glavni grad Sjeverne Makedonije poprište je jubilarnog desetog izdanje PIN konferencije, još jednog regionalnog showcase festivala koji nas vabi obećanjima sjajne zabave.
“Ako mislite piti svoj alkohol u zrakoplovu, onda se barem sakrijte da vas nitko ne vidi”. Stjuardesa je bila razočarana našim ponašanjem. Proširena redakcija portala Ravno do dna krenula je u upoznavanje drugih kultura, stvaranje novih poznanstava i druženje sa starim prijateljima na Pin Conferrence u Skopje, još jedan od regionalnih showcase festivala na kakvima smo postali već hodajućim atrakcijama. Prva kultura koju smo tako susreli bila je ona zrakoplovnih ljudi, onih koji žive u oblacima i imaju neka vlastita pravila kulturnog ponašanja, a koja uključuju ispijanje alkohola u tajnosti. Prvo poznanstvo koje smo ostvarili bilo je s rezigniranim osobljem malog propelerca Croatia Airlinesa koji nas je u noćnim satima sa srijede na četvrtak odbacio u Sjevernu Makedoniju. Negdje iznad Banja Luke od istog rezigniranog osoblja naručili smo male limenke Karlovačkog za cca. 5,50 EUR po komadu. Oni zbilja žive u oblacima.
Skopje je nevjerojatan grad. Ako ste ikad bili u njemu, znate to i sami, a ako ste samo čuli iz priča, vjerujte nam – sve su istinite. Kipova ima valjda koliko i stanovnika. Od grčkih vojskovođa, antičkih likova i božanstava, političkih njuški iz svih era, do suvremenih pop zabavljača, u Skopju svatko ima svoj kip. Ako odemo kući, a nitko nas nije pretvorio u nekakav odljev, onda nismo ništa postigli.
Minglanje na samom festivalu započelo je u prijepodnevnim satima, a sam program počinje uglavnom nešto kasnije nego što smo navikli na ovakvim zbivanjima. Domaćini su široke ruke i prave lole, pa se vjerojatno očekuje da delegati trebaju malo više vremena da se osposobe od zabave prethodne noći. Jučer se prva predstavila makedonska jazz scena koja ima dugačku tradiciju unatoč kojoj se još uvijek bori s dopiranjem do šire publike. Ali tko je ikad radio nešto s jazzom, zna da za takvo što treba ozbiljne upornosti.
Sljedeći panel, “Ode to Joy – Capitals of Culture” smo propustili jer smo odlučili istražiti naširoko hvaljenu gastro scenu makedonske metropole. Možda smo pogriješili u izboru restorana na čaršiji, ali osim fenomenalne ljute paprike porcija ćevapa nije bila ništa spektakularno. Ranije nas je šokirala vijest da nas je napustio Shane MacGowan, jedan od naših najvećih glazbenih idola, pjesnik i savršeni marginalac, pa smo odlučili prirediti mu impromptu karmine u lokalnom kafiću s natkrivenom terasom i tamo ubili cijelo poslijepodne, popivši dovoljno pića da konobarima djecu pošaljemo na neki bolji svjetski koledž. U nekom trenutku pridružilo nam se i vedro izaslanstvo slovenskoga Lenta, i tu je obavljen solidan dio sklapanja novih poznanstvava, a sve je zapečaćeno pjevanjem “Suza za zagorske brege” na terasi kluba mladih negdje prije fajrunta.
Nakon nadrealnog uvodnog govora i dodjele nagrada preko konferencijskih poziva, kao i na videowallu desetak puta pregledanog gola koji je Makedonija zabila… (kome? Engleskoj?) koncertni dio festivala prošao je kako te stvari već idu. Prva večer je uvijek zgodna jer posjetitelji nisu mamurni od noći ranije i sve se čini kao spremno za konzumaciju, ali ujedno je to i ona večer koju u najvećoj mjeri provodimo družeći se s ljudima koje nismo dugo vidjeli, novim drugovima i svima ostalima kojih se sutra nećemo sjećati. Bugarski Flying Nomads prvi su zasvirali u dvorani Frosina, pristojan folk u izvedbi nekakve tambure i ručnog bubnja koji me podsjetio na irski bodhrán, korektno, ako ne i pretjerano uzbudljivo.
Za razliku od većine drugih festivala, na PIN-u se sav program odigrava unutar iste zgrade i jedan poletan reporter dovoljan je da pokrije većinu zbivanja. Naravno, ako ste od ovog izvjestitelja očekivali takve kvalitete, ostat ćete razočarani. Koncertnu večer u glavnoj dvorani 25. maj otvorili su lokalni metalci Conspiracy, ali metal se pokazuje žanrom koji nije krojen po mjeri showcase festivala. Zanimljiviji se koncert odvijao na Club Satgeu koji je veći dio večeri bio posvećen elektroničkim actovima. Shkodra Elektronike iz Abanije i Italije bili su možda najugodnije iznenađenje prve večeri i s lakoćom nas uvjerili da je upravo njihov nastup najvrijedniji pozornosti u ranoj fazi večeri. Nakon njih su nastupili i naši Cura i dečko čijoj estetici osobno nažalost nisam pretjerano sklon, niti to sposoban posebno skrivati, ali svakako treba pohvaliti Bohemian Betyars koje možemo načelno proglasiti mađarskim odgovorom na Gogol Bordello, a koji su goli do pasa zaciganili feštu i rasplesali raspoloženu publiku.
Posebno je velik interes privukla i srpska grupa Keni nije mrtav, što zbog poznatijeg imena, a što zbog same lokacije u kojoj se koncert održao. Oni su, naime, nastupili u prostoru WC-a koji navodno prima 200 posjetitelja, ali publika je sjedila i duž cijelih stepenica koje vode tamo, pa se bilo gotovo nemoguće probiti do pozicije na kojoj se dovoljno dobro čuje bend. Ipak, svojevrsni headlineri bili su fantastični elektoničari Iskra koji su zatvorili večer u glavnoj dvorani. Već smo se ranije ove godine na šibenskome SHIP-u uvjerili da je u pitanju jedan od najvalitetnijih electro live actova na ovim prostorima, a na domaćem terenu u klupskoj atmosferi, taj dojam je dodatno pojačan. Ono što se na ovakvim događanjima kaže – export ready.
Večer je završila prilično netipično, još jednim okruglim stolom koji je održan u jedan ujutro, a koji je nazvan Drunk Stories. Ekipa festivalskih iskusnjara okupila se tako ispričati neke od svojih najpijanijih dogodovština iz karijere, ali ispada da je tuđe pijane priče slušati isto kao i slušati o tuđim snovima. Jednostavno se teško uživjeti u to ako nisi bio tamo. A s druge strane, naša delegacija koju naširoko bije zao glas vezan za tu problematiku ionako ima luđih pijanih priča nego neki od sinoćnjih govornika.
Poučeni ovim iskustvom nećemo vas stoga zamarati sa svojim pijanim pričama o tome kako je prva večer PIN-a privedena kraju. Zamislimo umjesto toga da smo ujutro ustali svježi i odmorni jer nas ipak čeka još dva dana vrhunske zajebancije u Skopju, gradu spomenika i roštilja, imitacija slavoluka pobjede i londonskih autobusa, balkanskom Las Vegasu i savršenom poprištu za buduće pijane priče.
Saznajte više:
PIN Conference u Skopju, drugi i treći dan – Čehoslovaci, Jugoslaveni, Blinken i Lavrov
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
