Prvom izdanju glazbenog festivala Pine Fest u Samoboru je po informacijama organizatora prisustvovalo 10.000 posjetitelja. Osim te optimistične brojke, u petak 14. i subotu 15. lipnja su i vremenske prilike bile stabilne, što je također doprinijelo odličnom startu tog festivala u koji se održao unutar bivše vojarne Taborec.
Prije upuštanja u pisanje o samom festivalu, želim napraviti jednu digresiju tj. usporedbu. Za razliku od zagrebačkih prilika gdje svaki bivši vojni prostor ‘okupira’ grad, država ili crkva za neke svoje, često i poslovne potrebe (konkretno govorim o zapadnom dijelu grada gdje živim i gdje je tih bivših vojarni nemali broj), ugodno je iznenađenje bilo naći se u krugu spomenute samoborske vojarne.
Prvo što upada u oči jest da je oko tog kompleksa uglavnom uklonjena ograda čime je stvoren dojam otvorenosti. U zapadnom dijelu Zagreba, to nije ‘običaj’. Ne žele ukloniti ogradu ni kad je u derutnom stanju i prijeti da se sruši na pločnik. Unutar Tabreca je izgrađeno igrališe za hokej na betonu, tj. roller park. Skate park zauzima dio središnje piste, a objekti se preuređuju, od kojih ih je nemali broj gotov, a posebno treba istaknuti klub Bunker opremljen i uređen za kulturni život mladih.
Riječ je polivalentnom prostoru s pomičnim pregradnim zidovima, akustičnom izolacijom i potpuno novom audio opremom. Bunker je djelomično i izložbeni prostor u kojem je trenutno postavljena izložba slikarskih radova Davora Gopca. Bendovi koji su svirali na Pine Festu bili su smješteni u prostor Bunkera i dakako neki od njih su i kroz razgovor rekli da nikad nisu imali bolji backstage u kojem su čak mogli igrati i stolni tenis. Obzirom da sam uvjeren da se treba držati onih desetak postulata Ramba Amadeusa, koji su nedavno poharali društvene mreže, a jedan od njih glasi da ‘samo treba pratiti tko je što konkretno napravio, a ne tko što je rekao ili obećao’, onda je i takvim ovlaš uvidom u situaciju u prostoru te bivše vojarne jasno koliko taj gradić nadomak Zagreba ulaže u mlade.
Nije mi poanta ulaziti u lokalne političke prilike, iskreno ni ne znam tko je na vlasti u Samoboru, niti me zanima, ali mi se sviđa što je napravljeno u Taborecu, pa tko god stajao iza toga i kojoj god stranci pripadao ili pripadali, bar u tom pogledu se čini da rade dobar, kulturan i pametan posao.
Ovakav uvod se čini važnim iz razloga što se Pine Fest, na kojem su u ta dva dana na glavnoj pozornici prodefilirali Pips Chips & Videoclips, Hladno Pivo, Vojko V, Kranšvester, Porto Morto, Mary May, Nipplepeople, High5, Lika Kolorado i Cubies, čini kao logična nadogradnja u želji produbljivanja i omasovljenja interesa mlade samoborske publike za glazbom i scenom koju običavamo nazivati kvalitetnom. Naime, nije Zagreb daleko, ali i jest. Okolica Zagreba se općenito davi u nedostatku kvalitetne glazbene ponude Nije tajna da klinci slušaju popularno zvane ‘cajke’, a to je često rezultat nemanja izbora u manjim sredinama, a ne stvar glazbenih ukusa, kako to neki kolokvijalno interpretiraju. Jednostavno, siromašna ponuda stvara siromašni duh. Ne postoji tu neka druga ‘aritmetika’. Stoga je i odluka da Pine Fest bude festival otvorenog tipa također nešto što treba pozdraviti.
Jest da je samoborska publika masovno došla ponajviše na Hlado pivo, Pipse, Vojka i Krankšvester, ali bila je to prilika da dio njih ‘bude izložen’ i koncertnoj izvrsnosti jednog mnogoljudnog vrhunskog sastava kao što je Porto Morto, što je bio slučaj na drugoj večeri kojoj sam prisustvovao, a da se ne govori da je jedno Hladno pivo uistinu dalo sve od sebe u cjelovečernjem koncertu nakon što se bend cijeli dan truckao u kombiju iz Budve u Crnoj Gori, gdje su nastupili večer prije.
Iskreno, očekivao sam da će možda skratiti listu, ali vraga, i neslužbeni bis se protegnuo na dvadesetak minuta. Jer osjećalo se u zraku da je Pine Fest te večeri bio nešto posebno, ne samo zato što je cijeli grad brujao o festivalu, već stoga što je jedan takav događaj približio Samoboru recentne glazbene tokove na domaćoj sceni koji su se odvijali u uvjetima open air spektakla.
Stoga je deset tisuća ljudi na prvom izdanju Pine Festa na periferiji grada velik uspjeh.