PJ Harvey na ovom materijalu još više pokušala pobjeći od same sebe, napinjući glasnice gotovo do neprepoznatljivosti
Jedne olujne ljetne noći 1816. godine u vili Deodati na obali Ženevskog jezera lord Byron predložio je okupljenom društvu umjetnika i intelektualaca neobično natjecanje u kojem su trebali napisati kratku horor priču. Pobjedu je, sasvim neočekivano, odnijela u literarnim krugovima dotad sasvim neafirmirana Mary Shelley sa svojim “Frankensteinom”, zasjenivši među ostalim domaćina i svoga budućeg supruga, proslavljenog pjesnika Percyja Bysshe Shelleyja. Da je netko u međuvremenu izumio vremenski stroj, jaku konkurenciju Mary bi imala u “I Inside the Old Year Dying”, novom albumu PJ Harvey, koji i gotičkom atmosferom i fabulom i tekstovima djeluje poput nečega nastalog u davnim vremenima, odnosno nečega što Polly Jean nije skladala, već slučajno otkrila na tavanu neke prastare kuće u Dorsetu.
Riječ je o materijalu baziranom na njezinom prošlogodišnjem romanu u stihovima “Orlam” kojem je na određeni način i nadogradnja i soundtrack. Za potrebe istog Harvey je uskrsnula arhaični dijalekt te engleske regije, zbog čega lirika povremeno zvuči hermetično, čak i neprobojno, barem onima koji uz preslušavanje albuma nemaju naviku listati rječnike odavno zaboravljenih narječja. Uz to, ova ploča svojevrsni je portal u magični, istovremeno bajkoviti i zastrašujući svijet ispunjen likovima poput Wymana, nekakvog čudnog križanca kralja rock’n’rolla i božanske figure gotovo nalik Kristu, kao i aluzijama na Johna Keatsa ili Ivanu Orleansku. Crtice pretvorene u pjesme u jednakoj su mjeri fantasy i Pollyne autobiografske priče o odrastanju sa svim traumama i opasnostima koje su joj prijetile, bilo da se radi o seksualnim zlostavljačima ili duhovima skrivenim u mračnim prostranstvima Dorseta.
Upravo uvodna “Prayer at the Gate” zvuči kao da se kraj PJ i njezinih suradnika u studiju osjećala prisutnost onih kojih više nema, dok je sama glazba najbliža Portisheadu i njihovom predivnom koncertnom albumu iz New Yorka. U “The Nether-edge” i prvom dijelu “All Souls”, pak, činilo mi se kako je mikrofon nakratko prepustila Bjork, a “Lwonesome Tonight” u sjećanje vraća i dvadesetak godina staru obradu “Janet, Johnny + James” The Falla.
Skoro čitava se ploča kreće u ta dva smjera, akustičnom indieju i hladnoj lo-fi elektronici pospješenoj zvukovima okoline procesuiranim i distorziranim do neprepoznatljivosti, pri čemu u prvoj kategoriji ipak ima nešto više zgoditaka. Ponajprije mislim na ispovjednu “A Child’s Question, August” koja svakim idućim krugom kao da dobiva na snazi i emociji, uz citiranje Elvisove “Love Me Tender” koje se poput mantre pojavljuje u još nekoliko prigoda na albumu.
Treba istaknuti i kako je PJ Harvey na ovom materijalu još više pokušala pobjeći od same sebe, napinjući glasnice gotovo do neprepoznatljivosti (“Autumn Term”) ili vodeći vlastiti vokal sve do primalnih krikova i glosolalije. Zbog svega navedenog, u pitanju je izdanje koje nije lagano za slušanje i koje će vam vjerojatno sjesti tek iz četvrtog-petog pokušaja. U kontekstu onoga što danas dominira i prolazi u glazbi, to je možda i njegova najveća vrlina i vrijednost.
Ocjena: 8/10
(Partisan, 2023.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
