Plazmatick ‘Maziš mi se’ – maženje i techno gaženje

U eri kada forma albuma postaje ‘tradicionalna’ i progutana kanape-songovima za YouTube, ‘Maziš mi se’ je album, u punom smislu te riječi pa u tom smislu i staromodan – sluša se kao jedna vožnja, bez prometnih znakova, a linija razgraničenja između žanrova zapaljena je u revolucionarnom bratimljenju svega pod zajedničkim nazivnikom plesa.

Plazmatick ‘Maziš mi se’

Postoje “švedski akcići”, a postoji i švedska masaža. Popularna “nježna masaža” iz Skandinavije, doslovno profesionalno maženje s dugim, laganim dodirima, u studiji iz 2010. godine – blažena bila znanost – dokazano pomaže bildanju imuniteta, smanjenju stresa, krvnog tlaka i upalnih procesa. Studija kanadskih psihologa iz 2014. pozabavila se učincima praktične primjene “švedske akcije”, odnosno maženjem nakon seksa, dokazavši ono što je instinktivno možda i bilo poznato – maženje “uzrokuje” povećanje seksualnog zadovoljstva i kvalitete veze.

Na prvo slušanje, “Maziš mi se” ne zvuči kao soundtrack maženja, a umjesto švedske masaže, izuzev nekoliko pjesama koje smanjuju tlak, dobijete žestoko masiranje dubokog tkiva.

Nakon “Hrđavih vremena”, LP-a objavljenog 2020., usred tornada korozije koji potresa samo tkivo zapadnog društva, dolazi poziv na party. “Hrđava vremena” govore jezikom noirea, blješteći kao strgani neonski odsjaj u noćnim barama asfalta, obasjanog prijetećim coolom jakuze s katanom. “Maziš mi se” nudi neku vrstu utjehe, mazeći vam uši dok tijelo tjera na ples. Manje Carpenter, više Ibiza.

Plazmatick ‘Hrđava vremena’

Oba su albuma slavljenička torta, ali iako je Plazmatick na sceni već 20 godina, zalogaji “Maziš mi se” slađi su slajsevi njegovog opusa. Možda se počinje pozdravljati s pubertetom, ali Plazmatick produkcijski zvuči svježije nego ikada. Razigranost s formama oslonjenima o kinetiku plesnog podija gotovo je djetinja, koliko i, nimalo paradoksalno, odraz glazbenog sazrijevanja. Igra je i ključ i vrata.

U eri kada forma albuma postaje “tradicionalna” i progutana kanape-songovima za YouTube, “Maziš mi se” je album, u punom smislu te riječi pa u tom smislu i staromodan – sluša se kao jedna vožnja, bez prometnih znakova, a linija razgraničenja između žanrova zapaljena je u revolucionarnom bratimljenju svega pod zajedničkim nazivnikom plesa. Put kroz zadnjih cca 40 godina elektroničke glazbe, u kojem se žanrovi pretiču, koče, pozdravljaju se, turiraju na semaforima i jedni drugima s osmjehom pokazuju srednji prst kroz prozor.

Tako je, recimo, “Pijesak” u svojoj srži romantična balearska razglednica koja u rukama poštara raširenih zjenica procvate u trance, a onda vas napadne bas ravno s neba, kao oblak koji zaklanja pogled na zalazak sunca s ruba pješčane plaže.

“Neonpunk” je epski povratak u Tokio iz anima osamdesetih, retro 4-to-the-floor animatronika koja projuri na Akirinom motociklu od electra do blejdranerovske distopije vrišteće zaraznih sintića, ostavljajući trag na cesti digitalne glazbene povijesti. Naslovi također znaju zavarati – tek što ste po hladovini livade razvukli dekicu “Piknika”, shvaćate da se nalazite usred holodeka “Enterprisea”, u kojem rejvate u dva poslijepodne i niste sigurni jeste li budni od dana prije ili je party tek počeo.

Nicolas Jaar bi volio “Ja i ti”, a ambijentalni glitch beat “Uvijek dobro počne” dostojan je najboljih dijelova opusa Boards of Canada. “Stari Plazma” možda je najglasniji u “Kinki”, napadu perkusija, slavljenju njegovog veličanstva bubnja u valjajućem breakbeatu; skoro-pa-rock bubnjevi u sudaru s technom izgradili su i “Posti-konzumerizam”, snove šoping centara pretvorene u noćnu moru pojavom zombija u izlozima. Jedan od melodijskih i atmosferskih vrhunaca albuma svakako je “Magla”, a sličnim duhom okupana je i “Ne dam vjetru da te dira”, koja slični efekt emocionalne raskoši postiže odličnom manipulacijom ljudskog glasa, jednim ukazanjem ovog “organskog instrumenta” na albumu.

Naslovna pjesma zvuči kao kupanje pod slapom u džungli, dok vas na distanci promatra aligator, previše umoran da bi skočio i zagrizao, ali dovoljno prisutan da stvara nervozu. “Lunar” je bliži industrialu nego što bi htio biti, dok uz “Uklet” možete žrtvovati kokoši na voodoo ceremoniji. Ili ne morate. Za razliku od slušanja “Maziš mi se”. To bi već trebalo biti na listi moranja.

Ocjena: 9/10

(PDV Records, 2020.)

Zadnje od Recenzija

Idi na Vrh
X