Nova Pocket palma zvuči kao da dolazi iz bilo kojeg mjesta na Balkanu jer je dojučerašnji gradski sentiment pregazio jedan sasvim drugačiji sentiment koji ne pazi toliko na nijanse jer cilja svojim prenabrijanim šrapnelima emotivnih bombi zakvačiti što je moguće više širi sloj publike. I to se osjeti.
Sa zbrajanjem svekolikih glazbenih nagrada krajem 2022. i početkom 2023. postalo je jasno u kojem smjeru se kreće hrvatski mainstream. Eni Jurišić i Matija Cvek s pjesmom Osječanina koji se odaziva na ime z++ bila su neizostavna imena, a najvažnije kategorije pripadale su njima, čak i na jednom Rock&Offu gdje nekako nominalno ne pripadaju, osim ako je bila namjera da „isisaju sav zrak iz prostorije“.
Tajna uspjeha pjesme „Trebaš li me“ leži u tome što ona ulazi u narativ balkanskog trap folka koji je „ošamutio“ mainstream prostor nakon pandemijskih godina, ali je za razliku od brojne mu konkurencije imao tekst pogodan za radijsku eksploataciju, tj. bio je neekscesan. Obzirom da je u Hrvatskoj radijska eksploatacija singlova prilično lukrativan prostor u kojem teška rotacija donosi daleko veće prihode od koncertnih angažmana, ne čudi da sad u njega pokušavaju penetrirati i imena koja su se već profilirala na toj trap sceni zahvaljujući nastupima.
Jer zašto ne pokušati napraviti dar-mar preokret u, iz godine u godinu, ubuđalom i zapečenom poretku na vrhu od strane onih koji su tamo, pa gotovo već desetljećima? Evo i Hiljson Mandela je nedavno izbacio trap baladu upravo s naglaskom na „trap balada“, što zvuči kao mudro skovana šifra za radijske urednike (gdje god su još preostali) koja i bez slušanja odašilje poruku da tu neće biti širokoj javnosti škakljivih rima.
Što se pak tiče Pocket palme, oni dolaze iz druge priče, ali s novim albumom jednostavno nazvanim „III“ ulaze u taj teren.
Naime, nakon što su se glazbeno iskovali kroz dva albuma otpjevana na engleskom jeziku kad su se zvali Side Project, Anja Papa i Luka Vidović su svoj elektropop izričaj prilagodili hrvatskom jeziku, te su prilično brzo postali miljenici radijskog etera. Bujanje koncertnog angažmana djelomično je prekinula pandemija, no radišni dvojac (u međuvremenu narastao na trio) je prošle 2022. imao spreman album „Atomi“ koji je s još boljom formulom od prvijenca nastavio elektropop stazama.
No kao što je kazano u uvodu, 2022. je pokazala kojim smjerom će se stvari odvijati, što je očigledno bio jasan signal na koji vlak bi se trebala Pocket palma ukrcati. Preduvjet da su miljenici etera su već imali. Naravno da je u pop svijetu normalno zakvačiti se na trendove, no to ne znači da je svatko dovoljno vješt u tome, a treba nekad odvagnuti vlastite sposobnosti, jer štošta se može oponašati, no na tom putu ne bi trebalo izgubiti autentičnost.
Čak tri prve pjesme s albuma „III“ („Četiri zida“, „Ne mogu biti kao oni“ i „Sve je tvoje“) neupitno idu u smjeru vokalnog trap folk narativa kako bi se predstavila jedna nova i osvježena Pocket palma, ali ta Pocket palma se ujedno oprašta od svoje autentičnosti. Gubi se senzibilni sentiment gradskih electropop autsajdera koji su jednom prije odlučili biti electropop autsajderi jer su htjeli ispričati svoju priču kroz ono što vole i razumiju.
Nova Pocket palma zvuči kao da dolazi iz bilo kojeg mjesta na Balkanu jer je dojučerašnji gradski sentiment pregazio jedan sasvim drugačiji sentiment koji ne pazi toliko na nijanse jer cilja svojim prenabrijanim šrapnelima emotivnih bombi zakvačiti što je moguće više širi sloj publike. I to se osjeti.
I uz svo poštovanje prema svakom tko je na neki način autohton u svom izričaju, upravo „III“ Pocket palme predstavlja problem jer iskače iz „budi to što jesi“ priče i pokušava biti nešto što nije. Konkretno, nije dovoljno ušao u to što je želio biti. Album u drugom dijelu pokušava pomiriti stari i novi narativ, ukazujući na to da još uvijek postoji i druga strana Pocket palme, ona koja nije predviđena za prvi ešalon singlova, a obzirom da „III“ nosi najbolju zvučnu sliku, produkcijski gledano, samo se može zaključiti da je šteta što Luka i Anja nisu ustrajali u tome. Možda bi im put do željenog širokog auditorija bio nešto duži, ali bi autorski bio stabilniji u onome što rade najbolje.
No požurili su. Možda su tome kumovali i dosadašnji uspjesi, a možda i česti boravci na regionalnom koncertnom terenu gdje su se iz prve ruke uvjerili što u ovom trenutku najbolje prolazi kod publike. Kako god bilo, Pocket palma je ušla u mejnstrimaški fajt u kojem je zgrtanje pozornosti (i svega onoga što uz to ide) glavni prioritet. Sve su uložili na mimikriju, no podsjećaju na kameleona koji ipak nije pogodio boju pozadine pred kojom se zatekao.
Ocjena: 6/10
(Aquarius Records, 2023.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
