Koncert svih koncerata u skorije vrijeme…
„Ma dobar je to bend, ali za u liniju…“ – riječi su koje sam vrlo često izgovarao prije negoli sam prisustvovao koncertu zagrebačkog benda Porto Morto u ljubljanskoj Gala Hali sinoć, 7. studenog. Kada sam prvi put nabasao na bend shvatio sam da tu itekako ima onog nečeg što inače tražiš od svog Jeboton/Prazna Lepinja/Antidepresiv/svaštaneštocrossovera, ali oštrina, jačina, i ta neka sveopća britkost (ako se može tako nazvati – umjetnost kao takva, puka je apstrakcija konstruirana u marginaliziranim kutovima ljudskog uma) iza vrata studija prisutna je samo u tragovima. Takav slučaj pratimo kroz oba njihova albuma, no svirka uživo sasvim je solidni tradeoff, te se Porto Morto time, na svoj osebujan, sirov i energičan način iskupljuje za sve produkcijske gafove.
Kada govorimo o Porto Mortu, utjecaji dolaze zaista od svukud. Puhački dio benda sačinjen od trube i saksofona bendu daje prizvuk Morphinea, gitara nosi svojevrsni „pustinjski“ rock potpis, a ritam sekcija predstavlja slušateljski temelj, tj. prvobitni, a i najvažniji udar u svaku poru tijela. Na trenutke su se bacale suptilne aluzije (vjerojatno slučajno i samo meni) na ritam sekciju benda „Gone“, tročlanog instrumentalnog projekta Grega Ginna, gitariste Black Flaga. Osobno mi hrvatski tekstovi u većini slučajeva znaju biti podosta isprazni i nekako šuplji, ali Porto Morto spada u kategoriju bendova koji tekstualno dišu, ne ograničavaju se ni tematikom ni „aurom“ teksta.
Držim kako Ljubljana, kao eklektična metropola, koliko god bila blizu hrvatskih ralja uspijeva zadržati svjetski štih, stoga je zaista zanimljivo promatrati svirke domaćih bendova na semi-stranom terenu. Pilot projekt, s obzirom na to da sam u Ljubljanu došao prije jedva mjesec dana, bili su riječki Jonathan koji su dupkom napunili Kino Šišku i po n-ti put „prošli vani“. U najmanju ruku skromno, a u najveću, Regočevu, gigantsku, bilo bi tvrditi kako Porto Morto nisu prošli. Porto Morto se u svom živahnom, poletnom svjetlu prvi puta pokazao ljubljanskoj publici u veljači na MENT festivalu, a aktivan kontakt s publikom utanačili su u Kino Šiški samo dva mjeseca poslije, kada su stage dijelili sa zagrebačkim bendom Chui. Ljubljanska se publika odmah, instantno, pri prvoj noti predala bendu i lagano pjevušila, a intenzitet emocija prisutnih u Gala Hali očito je rastao recipročno.
Anyhow, radilo se o koncertnoj večeri kojoj emotivnog težišta nije falilo, radilo se o večeri koja je konstantno apostrofirala (u najpozitivnijem mogućem smislu) obostranu ljubav između publike i benda, radilo se o večeri čiji je glavni cilj bio stvaranje nezaboravnih momentalnih glazbenih šumova. Ukratko, radilo se o koncertu za primjer, koncertu svih koncerata u skorije vrijeme.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
