Biti najboljim u konkurenciji s pet loših nastavaka samo po sebi nije pretjeran uspjeh. ‘Prey’ je jednostavan, efektan i relativno zabavan film, no nije ništa više od toga.
Prošlo je trideset i pet godina otkako se svijet po prvi put susreo s vanzemaljskim bićem nelijepih crta lica koje srećom uglavnom skriva iza šljema ili pak “plašta” nevidljivosti, a koje svako toliko svrati na naš planet kako bi iz sporta lovilo najopasnije zvijeri koje njime kroče. Taj prvi nepozvani gost svoju je čeljust nalik kliještima slomio o Arnolda Schwarzeneggera u filmu koji je kritika inicijalno prihvatila mlako, no danas se smatra jednim od apsolutnih klasika akcijske znanstvene fantastike.
Budući da je snimljen s budžetom od petnaest milijuna dolara, a samo u Sjedinjenim Državama zaradio je gotovo stotinu, nije bilo dvojbe da će “Predator” izroditi nastavak. Tri godine kasnije smo ga i dobili, ali bio je toliko loš da je gotovo ubio franšizu. Arnolda je u glavnoj ulozi zamijenio akcijskoj publici mnogo manje atraktivni Danny Glover, a radnja je iz prašume u Srednjoj Americi prebačena na ulice Los Angelesa. Kritika je film pokopala, budžet je bio dvostruko veći, a zarada dvostruko manja nego u slučaju izvornika i bio bi to posljednji glas od svemirskog grabežljivca da se četrnaest godina kasnije netko nije Predatora dosjetio spojiti s drugom ekstraterestrialnom mašinom za ubijanje, onom iz franšize Alien.
Recimo samo da je jedino dobro što je izišlo iz dva izdanja miniserijala “Alien vs. Predator” bio reklamni slogan “Whoever wins, we lose” kojeg se prisjetimo gotovo svaki put kad izlazimo na birališta. Ni u sljedećem deseljeću Hollywood nije odustajao od namjere da iscijedi još malo novca iz voljene rugobe, no ni Predators (2010) s Adrienom Brodyjem kao akcijskom zvijezdom (hah!), niti The Predator (2018) Shanea Blacka nisu donijeli ništa osim već stoput prožvakane šprance.
I tko bi se imao razloga veseliti najavi novoga filma iz serijala koji nam osim prepoznatljivog antagonista nije donio mnogo toga za voljeti u ni jednom od pet naslova koji su uslijedili nakon izvornika? I to u produkciji streamera Hulu i Disney+ gdje će film osvanuti bez prilike da ga vidimo na velikim ekranima? No nešto je ipak upućivalo na to da bi ovoga puta stvari ipak mogle biti drugačije…
Prije svega, koncept prednastavka naslovljenog “Prey” je izvrnut i stvoren je sasvim svjež teren preseljenjem radnje u daleku prošlost u odnosu na ostale filmove, točnije na početak osamnaestog stoljeća na teritoriju plemena Komanča. Tamo će se mlada ratnica Naru (Amber Midthunder) dokazati u borbi protiv prvog Predatora koji se spušta na Zemlju i nakon pokojeg okršaja sa zmijom, vukom i medvjedom (ovo već zvuči kao sadržaj nekog vica) otkriva da su najopasniji protivnici ljudi.
Najveći broj uloga u filmu imaju sjevernoamerički domoroci, dok je ono malo bijelaca završilo u ulogama odvratnih francuskih trapera koji će se pokazati omiljenim metama čudovišta. Iako se spominjalo da je film sniman na jeziku Komanča i da ima malo dijaloga, ispostavilo se da ni jedna od tih informacija nije doista točna. Film bi vjerojatno bio bolji u takvom obliku koji na papiru podsjeća na ostvarenja poput “Apocalypta” Mela Gibsona, ali i u ovakvom obliku koji je više usklađen sa holivudskim propisima, ispunjeno je ono obećanje da je u pitanju najbolji nastavak nakon izvornika.
Čovjek ne mora biti posebno zloban da kaže da je ta letvica postavljena grozomorno nisko, no predavanjem redateljske zadaće Danu Trachtenbergu provjereno je dobra ideja jer se kao autor dokazao prvim nastavkom found footage filma o čudovištu “Cloverfield”. Njegov “10 Cloverfield Lane” donio je žanrovski obrat paranoičnim
filmom s obratom i pokazao da je Dan dovoljno sposoban oživjeti postojeće franšize mijenjanjem koncepta, što je u slučaju “Predatora” bilo prijeko potrebno.
Danas izrazito popularna legacy sequel forma obično nove nastavke franšiza voli spojiti s izvornim djelima, a zanimljivo je da se “Prey” na takav način odnosi prema mnogo manje popularnom “Predatoru 2”, a ne originalnom filmu. Ovdje, naime susrećemo onaj čuveni samokres koji će zbunjenom Gloveru na koncu filma uručiti delegacija predatora u jednom od glavnih konkurenata za naslov WTF momenta franšize koja takvih ima i više nego što je potrebno.
Biti najboljim u konkurenciji s pet loših nastavaka samo po sebi, dakle, nije pretjeran uspjeh. “Prey” je jednostavan, efektan i relativno zabavan film, no nije ništa više od toga. No više od toga se ne bismo ni usudili tražiti od ove franšize, pa ćemo se zadovoljiti redizajniranim antagonistom čija je ubojita oprema prilagođena radnji smještenoj u prošlost, solidnim glumačkim ostvarenjima dvoje mladih protagonista (Dakota Beavers i spomenuta Midthunder) i odličnom glazbom Sare Schachner. Sve ostalo, uključujući i scenarij koji bi bio efzanimljiviji s minimalnim dijalogom kakav nam je obećan, ostaje u okvirima na koje smo dosad naučeni. Moglo je i bolje, a moglo je i mnogo, mnogo gore.
Ocjena: 6/10
(Hulu/Disney+, 2022.)