Pridjevi, Vlasta Popić i Diskodelija u Vintageu – kad Lucifer toči…

Iste večeri kad su na Dozvoljenom četvrtku u Vintage Industrial Baru nastupali Pridjevi, Vlasta Popić i Diskodelija, u Tvornici je promociju debi albuma imao ESC Life, dok je u KSET-u nastupao tokijski Zeni Gewa što je sve skupa bio prilično težak odabir za zagrebačku publiku naklonjenu indie zvuku. Program Dozvoljeni četvrtak u Vintageu je i pored te otegotne okolnosti bio možda najposjećeniji do sada.

Ivana Picek, Pridjevi u Vintage Industiral Baru (Foto: Tomislav Sporiš)
Ivana Picek, Pridjevi u Vintage Industiral Baru (Foto: Tomislav Sporiš)

Pridjevi su ostavili odličan dojam na svom prvom koncertu održanom u tada punoj Močvari 26. veljače ove godine tako da je nastup u Vintageu bio očekivana porcija (dobrih) repeta. Vlasta Popić je u uzlaznoj putanji od izdavanja izvrsnog drugog albuma „Kvadrat“, kao što je i šibenski post punk sastav Diskodelija rijetki gost u Zagrebu, a time i poželjan bend za pogledati i poslušati uživo.

Krenimo redom. Prvi je na pozornicu izašao šibenski muško-ženski četverac i uskovitlao zrak nastupom koji je imao sve karakteristike zvučne bombe. Te večeri ujedno su bili i najglasniji, a kako i neće biti kad je njihov bubnjar Rade od početak silovito nasrnuo na bubanj kao da je mu je jedina misija ubiti Boga u njemu. Po onoj staroj dobro poznatoj teoriji još od Beatlesa da bend ne može postati dobar ako iza sebe nema dobrog bubnjara, Diskodelija je tu pa gotovo ispred mnogih. Rade nije bubnjar, već divlji gonič robova. No ni ostali dio benda (Rule, Megi i Marko) su mu ‘odolijevali’ što je prema van zvučalo kao podivljala tutnjava. Njihov post rock izičaj s debi albuma „U vremenu“ odjekivao je uistinu moćno. Uživo je to bend kojem se vjeruje. Vjerovalo im se da su spremni zasjeniti kolege koje su nastupali iza njih.

Rade, Diskodelija u Vintage Industrial Baru (Foto: Tomislav Sporiš)

No Vlasta Popić je bend koji je teško zasjeniti uživo, ne samo u domaćim okvirima. Gledao sam ih u par navrata prije objavljivanja ovogodišnjeg albuma „Kvadrat“ i ti nastupi su često znali varirati, ovisno od kemije uspostavljenje s publikom od mjesta do mjesta. S tim da ako nije bilo kemije, Vlasta Popić je znala opako kazniti prisutne količinom teško prohodnog noisea. No ovog puta je u Vintageu sve bilo na mjestu. „Tržište“ je proradilo, nije bilo dvojbe da se negativno može odgovoriti na pitanje „Ako nisam dobra“, Vlasta je bila odlično raspoložena, eksplozivna i ubitačno precizna, „Očnjaci“ su trgali meso i koncert je doslovce proletio. Toliko nestvarno da je na kraju čudno zvučalo pitanje pjevača i gitarista Ivana Ščapeca „Koliko nam je još vremena ostalo?“ Bis je bio neminovan i on je bio rezerviran za finalnu vratolomiju, nakon koje se samo može kleknuti i duboko nakloniti Vlasti Popić. Naime bubnjarka Tena Rak i basist Dimitrij Petrović (koji je došao na mjesto prijašnjeg basiste Dražena Hižaka na albumu „Kvadrat“) zamijenili su instrumente nakon čega se više nije znalo je li nakon izvrsnog koncerta ona njemu pokazivala kako se bas treba svirati, ili on njoj kako treba ožežati po bubnjevima u Vlasti Popić. Dimitrij je definitivno čovjek kojeg su Tena i Ivan tražili cijelog života.

Vlasta Popić u Vintage Industrial Baru (Foto: Tomislav Sporiš)

Nakon toga očekivati da Pridjevi mogu podići letvicu očekivanja bilo je nemoguće zamisliti. U smislu energije i kvalitete nastupa nisu dobacili ni do Diskodelije ni do Vlaste Popić, no po pitanju zabave kao neočekivani faktor pojavila se Ivana Picek koja zajedno s Ninom Romić čini vokalnu osnovicu ovog neopsihodeličnog sastava. Ukratko, Ivana je prije nastupa precijenila svoj konzumentski kapacitet, pila je „vodu od Lucifera“ kako je u jednom trenuku viknula na koncertu. Za razliku od koncerta u Močvari kad su svi članovi benda bili utrenirani i fokusirani, ovaj nastup bio je hrvatska inačica Jefferson Airplanea kad kemija preuzme tulum u San Franciscu.

„Lucifer je vitlao Ivanom“ koja je postala faktor neočekivanog. Bio je to jedan od onih koncerata kojima ishod nisu znali ni njegovi akteri. Bis je završio s Ivaninim valjanjem po pozornici, a priključila joj se i Nina. Uz psihodeličnu glazbu i njihove krikove sve je podsjećalo na neku čudnu Onnissanti noć – paganski predkršćanski obred u kojem su žene padale u trans.

Trebalo je doživjeti Pridjeve i u tom svjetlu. Tog četvrtka je svašta bilo dozvoljeno.

Zadnje od Izvješće

Idi na Vrh
X