Koprivničkim HDZ-ovcima smeta rock glazba u gradu, smetaju im pijani rokeri, buka, smeta im kulturni sadržaj s kojim ih nitko ne povezuje. I koji ne razumiju. Nudimo im prijedlog proširenog popisa s čijim sadržajem također nisu na ‘ti’.
Izbaciti predstave iz kazališta. Zar gluma u zatvorenim prostorima usred gradova nije izumrla zajedno sa Shakespeareom? Ako Šerbedžija može to raditi pod vedrim nebom, a njega voli Angelina i omiljeni je Rus u Hollywoodu, u čemu je onda problem? U kazalištima neka u stalnom radnom odnosu ostane samo domar, koji će otključavati vrata samo u slučaju kakvog važnog političkog govora, postavljanja opere u čast Domovini te ako se Papa opet poželi vratiti na kazališnu turneju. Predstave zbunjuju ljude; smiju se tragediji Brešanovog Hamleta, smiju se podlim Tuđmanovim imitatorima, zabavljaju se, a onda izađu u grad i predstavljaju dobro raspoloženu prijetnju javnom moralu. Glumačke trupe amaterizirati i poslati u karavani po selima, publiku preodgojiti. Daske koje život znače, razmontirati.
Izbaciti filmove iz kina. Filmovi?! Ma, molim vas lijepo… Tko je savladao torrente, savladao je, svi ostali nisu pravi Hrvati. U kino se ide po porciju tortilja s umakom, em-and-emove, veliku fantu i svu onu ostalu ponudu koja plane još dok idu reklame. A reklama treba biti više. Reklame treba staviti i usred filmova, ustvari filmove treba eliminirati iz kina. Smetaju. Propagandistički su, pokazuju lijepe i bogate ljude koji su ostvarili svoje snove i pojavili se na velikom platnu. Snovi nisu dobri, tjeraju ljude da budu sretni u mislima. Filmovi nude snove, puni su subliminarnih poruka, možda se nespremnoj publici u mraku usađuju kakve nedajbože komunističke ideje. A od komunizma, znamo, goreg nema. Filmove izolirati na festivale, festivale izmjestiti iz gradova i u novinama im dati prostora koliko zauzima nos Jasmina Stavrosa na slici u velikom tekstu iznad. Pod vedrim nebom, pa nek’ snivaju!
Izbaciti limun iz radlera. Ima li bolje manipulacijama podložnog naroda od onog pijanog? Tko se sjetio staviti limunov sok u pivo treba odgovarati pred sudom časti! Što trijezan narod misli, pijan zaokruži. A budući da je H ispred S, zamućenog pogleda odustat će na pola popisa i tu treba tražiti šansu. Sagledavanje stvarnosti iz prave, trijezne perspektive, uvijek je pogubno za vlast, limunu tu mjesta nema, kao ni jabuci koja u pivo sada ulazi na mala vrata.
Izbaciti demos iz demokracije. Glasači su smetnja, uvijek bili. Vjerovati da će većina, nesvjesna kvaliteta koje se kriju u potencijalnim vođama, izabrati one prave, bila bi ludost. Demokracija je savršeno posložen sustav s jednom velikom manom – narod odlučuje. Zato, recimo Amerikanci, te stjegonoše slobodnog svijeta, već naveliko rade na updateu demokracije, u kojem narod samo misli da odlučuje. Hrvatski političari dobri su učenici – već nam se 99 posto stranaka zalaže za ulazak u Europsku uniju, složno i deklarativno viču protiv korupcije, nastoje smanjiti državnu potrošnju i na sve moguće načine izmusti novac iz građana, ovlaš su ljuti na banke i njihove sužanjske kredite… Svi su dakle isti, na izbore se troši reda radi, iz demokratskog običaja, narod je uspješno preskočen u ovoj igri. Ionako je pijan, zabavlja se kojekakvim kulturnim sadržajima, i kao takav potpuno politički neozbiljan, apsolutno nepouzdan i suvišan.
Parlamentarni izbori su 4. prosinca 2011. godine.