Otvaranje šestog SuperUha moglo bi se na papiru proglasiti pravom katastrofom s obzirom na otkazivanje polovice zakazanih nastupa, ali oni koju su oluju za to zaslužnu prebrodili na festivalskom terenu, združeni nevoljom su razvili duh drugarskog optimizma koji prkosi višoj sili i stvorili zalog da se preostala dva dana stvari odviju u dobrom raspoloženju.
Sinoć je nastupima grupe Seine i Boba Moulda otvoreno šesto izdanje SuperUho Festivala u Primoštenu. Trebalo je to otvorenje trajati i duže nastavljeno koncertima šibenskoga kantautora Kike Doka i njujorške alter rokerice Shilpe Ray, ali viša sila se uplela u planove organizatora i olujnim nevremenom okončala prvu večer zadnjim tonovima koje je odsvirao Bob Mould. “Everything is fucking wet here,” objasnio je Bob dok su kišne kapi nošene vjetrom udarale po pozornici. “I’m gonna get electrocuted!” To se na sreću nije dogodilo. Oblaci i prognoze prijetili su cijeli dan, ali nitko nije očekivao nevrijeme koje bi moglo dovesti do prekida događanja. Jedni druge smo hrabrili kako neće biti ništa od tih prijetnji, možda tek pokoji ljetni pljusak koji ćemo lako prebroditi.
Šesto SuperUho zamišljeno je kao posveta zagrebačkom NO Jazz festivalu koji je prestao s održavanjem prije deset godina, da bi evoluirao prvo u Terraneo, a zatim i u SuperUho. Lineup tako nije bio pun nekih veoma razvikanih imena, ali svaki ljubitelj kvalitetne glazbe mogao je biti mnogo zadovoljniji ovogodišnjim izvođačima nego na nekim od prethodnih izdanja. I okupilo se dovoljno ljudi na otvaranju, bila su prisutna gotovo sva ona lica koja susrećemo po zagrebačkim koncertima tijekom godine, nešto lokalne ekipe i pokoji stranac. Organizator se suočio s nekim neplaniranim poteškoćama poput otkazivanja suradnje ugostitelja koji su trebali biti zaduženi za hranu na festivalu, ali ni to nije moglo ubiti entuzijazam okupljenih koji su došli čuti vrhunsku svirku.
Koncertna večer započela je prilično rano, još za dnevne svjetlosti, kada su na scenu izišli Seine. Projekt Ivana Ščapeca spao je na dva slova nakon što je bend napustio i posljednji u nizu basista, Ivan Grobenski. Uz Ivču je tako ostao još samo Dimitrij Petrović na bubnju koji je na sebe preuzeo i niz drugih obveza vezanih za elektronički dio zvuka Seinea. U toj ogoljenoj postavi snimili su i svoj ovogodišnji album “22” koji je naš urednik onomad recenzirao kao “album o parama”. Britanski pjesnik Robert Graves jednom je izjavio kako “nema novca u poeziji, ali nema ni poezije u novcu”, pa se tako Ščapec našao u neobranom grožđu pokušavajući spojiti svoj pjesnički nagon s egzistancijalnom potrebom da od njega živi, a kako takvi slučajevi obično završavaju vješto su prikazali članovi
skupine Monty Python svojim skečem o pjesniku McTegleu. No to nije u stvari ono čemu smo sinoć svjedočili. Zapravo smo gledali Seine u hrabrom eksperimentiranju zvukom i Ivčinim često nadrealističnim stihovima pretežno hipijevske tematike i dokazu da je on kao autor jamstvo da će, u kojoj god postavi svirao, prezentirati nešto dovoljno intrigantno, odvažno i vrijedno svakog trenutka pozornosti koji ćete mu posvetiti.
Nakon njihovog nastupa čekalo se Bob Moulda, legendu alternativne scene koji je svojim radom u bendovima Hüsker Dü i Sugar, kao i kasnijom solo karijerom utabao put mnogim imenima svjetske indie rock scene. Bob se družio s publikom prije nastupa, pozirao za selfieje i djelovao sasvim opušteno i prijateljski, a takav je bio i na pozornici na koju je izašao u postavi “ja, Strat i pojačalo”, kako je i najavio u intervjuu na našem portalu. Može nam ipak biti pomalo žao što nije poveo svoj bend sa sobom jer bi bas i bubanj svakako omogućili ljepoti njegovih pjesama da zasja u potpunosti, budući da zvuk električne gitare na suho može postati zamoran kada se cijeli koncert tako odsvira.
Ovako se u početku mučio sa stalkom s kojega bi pao mikrofon, pa bi Bob zaustavio pjesmu, namjestio mikrofon i nastavio gdje je stao, ali sve je to izvodio na ležeran i simpatičan način bodren iz publike. Požalio se i na otkazani let koji ga je trebao dopremiti Hrvatsku dan ranije, tako da ne znamo je li imao priliku probati splitsku tortu kojoj se radovao, ali nastup je odradio junački. Svirao je uspješnice svojih prethodnih sastava, kao i noviji solo materijal, prvenstveno onaj s aktualne, optimistične ploče “Sunshine Rock” i upravo je taj optimizam izbijao iz njega kada je ironijom sudbine svirao naslovnu pjesmu novog albuma koja govori od Suncu, kada je kiša nošena vjetrom počela sve jače udarati. I svirao je predano i prkosno vremenskim uvjetima, ni riječ mu se ne može prigovoriti. Svirao je sve dok nije postalo doista opasno po život.
A onda više nije moglo dalje. Shilpa Ray s bendom spakirala se i otišla put Italije slomivši nekoliko srca željnih njezinoga nastupa. Imali smo dogovoren i intervju s njom, ali sve je to palo u lokvu vode koja je rasla nasred bine. Velik dio posjetitelja se razbježao, ali ostalo ih je dovoljno da se zaklone na nekoliko lokacija. Srce ovog uranjenog i neplaniranog “aftera” bilo je pod tendom šanka gdje se okupljena ekipa šalila, pjevala i pila zbijena u formaciju kornjače ne obazirući se previše na oluju koja je uništila dio večeri. Kao da nas je Mould zarazio svojim nepokolebljivim optimizmom, nastavili smo se družiti ne dopuštajući da nam viša sila koja nam je uskratila jedan od najočekivanijih nastupa festivala oduzme zalihe dobre volje s kojima smo se u ovu avanturu upustili.
Večeras su sve oči uprte u gitarističkog virtuoza Marca Ribota kao i berlinsko-britanski sastav Art Brut. Vremenska prognoza je manje zloslutna nego sinoć, nadajmo se u duhu spomenutog optimizma da se sve zlo skupilo u početnu večer festivala. A Shilpa će se već vratiti, u to ne treba sumnjati.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
