Uopće nema greške – u prvoj minuti gledanja koncerta Punčki jasno vam je da se tu ne radi tek o još jednom alter-rock bendu.
Toliko energije na stejdžu ne viđa se baš prečesto na našoj sceni. I možda je deplasirano i nema nikakve veze s rokenrolom, ali intimno me baš veseli da su takvu energiju sposobne proizvesti tri mlade cure: Lucija Ivšić gitarom i vokalom, Ena Baćanović – Ruby na bubnju i Anja Tkalec na basu – Punčke.
Gledala sam Punčke već par puta, svaki put s istim zaključkom: odličan, osvježavajuće kvalitetan, drugačiji, samosvojan bend s mozgom i srcem i proverbijalnim mudima, koji uživo zvuči čak i bolje nego na studijskoj snimci, što je često nedosanjana želja mnogih muzičara. Pa iako sviraju razmjerno često, sinoćnji koncert u Malom pogonu Tvornice bio im je prvi zagrebački koncert nakon izlaska albuma i podvučenih kritičarskih crta u prošloj godini, što im je, po višekratnom priznanju frontwoman Lucije Ivšić, stvorilo tremu od dokazivanja da afirmativne kritike nisu bez pokrića. Trema se, doduše, nije uopće zamjećivala i da ju Lucija nije simpatično potcrtavala nakon svake stvari, nitko od prisutnih u publici ne bi ni primijetio da postoji, toliko su suvereno Punčke sinoć vladale situacijom pred krcatim Malim pogonom.
Lucijina ekspresivnost i energičnost toliko je fascinantna, da čovjek naprosto ne može ostati ravnodušan gledajući tu nepatvorenu, neinhibiranu strast kojom se kreće po pozornici, skače, divlja, kleči dok svira i pjeva. Dugo nisam čula i da žena tako dobro vrišti, u nekoliko noise trenutaka i sama sam osjetila poriv da zaurlam skupa s njom iz petnih žila, a primijetila sam i slične porive od publike oko sebe, posebno kod udivljenog muškog dijela. Lucija Ivšić definitvno je karizmatična i kao autorica i kao pojava, prava punokrvna punk-rock frontgirl.
U sat vremena koncerta Punčke su odsvirale praktički kompletan svoj, još uvijek relativno malen opus, s jednim bisom za kojega nam je Lucija dala precizne upute što je izazvalo smijeh svih prisutnih.
Komunikacija s publikom također je jedan od talenata koji je često u deficitu kod glazbenika, treba znati održati atmosferu i zabaviti ljude, nije to nešto što se uči u hodu, to ili imaš ili nemaš, a Punčke su tu, zahvaljujući Lucijinom zajebantskom vedrom duhu, svakako u velikoj prednosti nad mnogima. Uz nastup su imale i VJ-a (da me ubijete ne mogu se sjetiti imena) kojeg su najavile kao svog novog pridruženog člana, koji je svemu dodao još jednu dimenziju, pa je koncert izgledao i produkcijski bogato i moćno.
Sinoć su dakle još jednom dokazale da svi panegirici nisu tek slučajnost i da je album “Sunčano s povremenom naoblakom”, zbog kojega su postale vidljive kod kritike i publike, tek početak. Iskreno se radujem nastavku ove njihove priče, a nadam se da će sljedeći koncert biti u Velikom pogonu i da će trajati pola sata duže, pa taman svirale i covere svojih najdražih stvari dok ne isproduciraju novi album. Super su curke, pardon, Punčke.