Punk rock erupcija Guitar Wolfa i Cherkezi Uniteda

Kako uopće biti objektivan u ovakvoj situaciji i napisati koncertni report onog što smo osmislili kao veliku proslavu rada našeg portala? Sukob interesa? Itekakav! No hajde, potrudit ću se biti iskren.

Guitar Wolf u Vintage Industrial Baru (Foto: Tomislav Sporiš)

Kao i svakom koncertnom promotoru (bar u ovom slučaju) i nama su se tresle gaće hoće li doći dovoljno ljudi u Vintage Industrial Bar na tu posljednju zagrebačku koncertnu večer našeg bivstva na Balkanu, obzirom na koincidenciju s tim povijesnim događajem ulaska u EU. Jer karta je bila jeftina, ali Guitar Wolf nisu baš jeftin zalogaj. Moralo nas je biti više od 500. Pa još kad se uzmu u obzir sva koncertna događanja proteklog tjedna kad se dogodio i INmusic, situacija nam se nije činila posebno obećavajuća. Ali eto, obzirom da je Vintage bio krcat čak i na tulumu koji je trajao do sitnih jutarnjih sati, za epilog možemo reći samo jedno veliko HVALA!

Prvi su na pozornicu izašli Cherkezi United, zagrebačka punk rock kazačok petorka, svjesna visine zadatka. Bilo je to furioznih četrdesetak minuta koncerta pred punim Vintage Industrial Barom. Puno njih je bend vidjelo po prvi put i Cherkezi su dali sve od sebe, da bi pozornicu napustili uz „Hoćemo još“ skandiranje. Ono najvažnije što je ovaj bend dokazao jest da iako su izdanci zagrebačke punk rock scene i iako su im pjesme obrade, što je u šali između pjesama govorio pjevač Rajko, da nije po pitanju stila & furke nimalo nalik Hladnom pivu i Kawasaki 3P-u, a opet posjeduje sve elemente po kojem bi mogao dostići njihov renome. Svirka im je ubitačno čvrsta i precizna, prošarana kratkim, zanimljivim i nimalo jednostavnim gitarskim solo izletima gitarista Saleta i Dabe koji obogaćuju njihov folk punk ‘majčice Rusije’. Koliko god je poletan njihov drugi i još uvijek recentni album „Petoljetka“, toliko je uživo sve to bolje, posebice kad se adrenalin proširi na publiku. Stoga tu glazbenu ekipicu u crvenim dokoljenkama treba svakako imati u vidu. Uostalom ušli smo u EU, neke nostalgije prema Istoku i prošlosti će se pojačati, jer mi Slaveni smo skloni nostalgičarskom tripu. Cherkezi United su kao stvoreni za tu budućnost, dovoljno su subverzivni i udaraju poput rakije – u glavu i u noge.

Cherkezi United u Vinatage Industrial Baru (Foto: Tomislav Sporiš)

Kad su napuštali pozornicu, rekli su: „Sad tek nastaje pravi pakao, jer izlaze Guitar Wolf!“

Tako je i bilo. ‘Japanski Ramonesi’ predvođeni frontmenom i gitaristom Seijiem, tj. Guitar Wolfom, kojeg su pratili Toru (Drum Wolf) i U.G. (Bass Wolf) obrušili su se fanatično i frenetično. Dobro je da se žbuka zadržala na zidovima, dobro je da je izdržao razglas, dobro je da pozornica nije propala. Bio je to ujedno i najglasniji koncert koji se do sada dogodio u Vintage Industrial Baru. Adrenalinsko ludilo bilo je identično kao i ono prije dvije godine kad je Guitar Wolf prvi put nastupio u Zagrebu, tj. u Močvari, s tim što je u su ovog puta bili pred daleko više ljudi, među kojima je bio dobar broj onih nespremnih na njihov odakle-im-tolika-energija-nastup.

„Sad znam kako je bilo Amerima na Pearl Harbouru“, izjavio je jedan poznanik u jednoj od rijetkih pauza između pjesma koje su se nizale po ‘1,2,3,4’ sistemu, bilo da se radilo o himnama poput „Jet Generation“ do pjesama s novog albuma „Beast Vibrator“. Guitar Wolf zbog svoje fanatičnosti u cijelom pristupu stvari su i dalje nepatvoreni, prljavi, neprecizni i energični punk bend. To je ‘ta’ vibracija i miris opasnosti u zraku. To i dalje bend koji ne ostavlja nikakav međuprostor – ili ste fanatični kao i oni i spremi uz potpuno poštovanje sudjelujovati u obredu zidanja ‘ljudske piramide’, ili ćete pobjeći s koncerta glavom bez obzira.

Koncert su pratila tri bisa, od kojeg je na najdužem drugom Seiji dokazivao japansku upornost prilikom biranja dobrovoljaca iz prvih redova koje je na pozornici slagao u konstrukciju živih tijela na koju se na kraju popeo i zapjevao držeći se slobodnom rukom za metalnu gredu iznad bine. Bilo je tri neuspješna pokušaja, konstrukcija se rasipala, publika na pozornici je padala s nje, no Seiji nije popuštao dok na kraju nije uspio dok su za to vrijeme Toru i U.G. poput ritam mašine ‘odradili’, valjda, tisuću udaraca u žice i membrane bubnjeva.

Kad se sve zbroji i oduzme bio je to istinski ‘ravno do dna’ rock tulum.

Posljednji na Balkanu…

Zadnje od Izvješće

Idi na Vrh
X