Ono što sinoćnji nastup ruske feminističko-anarhističke pop punk skupine Pussy Riot čini posebnim jest savršen tajming, budući da je antiputinovski sentiment nezamislivo dobio na cijeni u vrijeme kad je ruska ofenziva na Ukrajinu u punom jeku.
Za početak disclaimer: bilo bi bolje da je na sinoćnjem koncertu bio bilo koji drugi novinar ovog portala osim mene koji sam već isti program gledao krajem 2018. kad je kod nas premijerno izveden u kinu Tuškanac. Ali grah je tako pao i nitko drugi nije bio slobodan, pa eto opet ja pišem o nastupu čija me ni prva iteracija nije oduševila. Dakle sve o tome što se na pozornici događa možete pročitati na ovom linku: https://ravnododna.com/pussy-riot-u-kinu-tuskanac-dani-pobune-i-slave/.
Ono što sinoćnji nastup ruske feminističko-anarhističke pop punk skupine Pussy Riot čini posebnim jest savršen tajming, budući da je antiputinovski sentiment nezamislivo dobio na cijeni u vrijeme kad je ruska ofenziva na Ukrajinu u punom jeku. Sam koncert je dogovoren u vrijeme kad se još nije moglo računati s pravovremenošću takvog poteza, ali ponekad sudbina odigra karte kako treba i onda se nastup glavnih aktivistica protiv tiranije poklopi s vrhuncem svjetskog bila usmjerenog protiv njihovog glavnog neprijatelja. Dodajte još činjenicu da djevojke na turneji skupljaju novac za bolnice u zemlji koju je njihova “domovina” napala i čarolija bi mogla biti potpuna kad bi sam nastup bio kvalitetniji nego onomad kad smo ga u identičnom obliku imali prvi put priliku gledati.
Dvije stvari su mi prolazile kroz glavu kad sam odlazio na ovaj koncert. Prva je bio stih iz pjesme Boba Dylana “Stuck Inside of Mobile with the Memphis Blues Again”: “An’ here I sit so patiently/ Waiting to find out what price/ You have to pay to get out of/ Going through all these things twice.” Druga je bila ona definicija ludila kao ponavljanja istih stvari očekujući drugačiji rezultat. Ne mogu reći da se smatram ludim u tom smislu, ali sam se barem nadao da će narativ programa “Riot Days” koji su Pussy Riot izvodile biti proširen pitanjima vezanim za novi razvoj situacije i rat koji je obilježio prvu polovicu ove godine. Uzalud.
Djevojkama apsolutno treba skinuti kapu i priznati da je njihovo javno prenošenje traume koju su proživjele svaku večer iznova velik i bitan podvig. Ali ponovljena gledanja istog programa ne pomažu u doživljaju, štoviše pretvaraju ga u rutinu. Činjenica da je program izveden na otvaranju ovogodišnjeg Ljeta u MSU koje je koincidiralo s našim Danom državnosti trebala je možda biti ironična i natjerati nas da promislimo o vlastitoj državi i njezinim problemima, ali zapravo je možda proizvela i gotovo patriotski efekt u smislu da smo osvijestili koliko je život u Hrvatskoj uređeniji od onog s kojim se Pussy Riot suočavaju u Rusiji.
U stoljetnoj ruskoj tradiciji zatvorske književnosti od Dostojevskog do Solženjicina i nadalje, Pussy Riot dokazuje da nije sve što iziđe iz “gulaga” umjetnost. Svatko tko je i prvi put gledao “Riot Days” u Zagrebu mora se upitati je li to doista sve što ovaj ansambl izvodi. Ako nije, zašto onda skupina nije dovedena s nekim drugim programom umjesto onoga koji smo već gledali. Oni koji su ga doživjeli prvi put vjerojatno nisu bili razočarani. Mi ostali utjehu smo tražili u točenom pivu za trideset kuna ili plastičnom napršnjaku pelina za osamnaest. Što je samo po sebi gotovo dovoljno da čovjeku dođe želja za podizanjem nekakve revolucije.
Ljeto u MSU se nastavlja već u subotu nastupom kultnog makedonskog sastava Mizar. To ne biste trebali propustiti.