Između korica ove knjige Tarantino će spomenuti više od devet stotina filmskih naslova, no među njima se ističe dvanaest filmova koji će dobiti vlastite eseje.
Quentin Tarantino je u prvoj polovici devedesetih svojim filmovima “Reservoir Dogs” i “Pulp Fiction” doslovno izmijenio lice kinematografije, revitalizirao je i postavio neke neke nove postulate. Njegova popularnost nije padala ni u narednim desetljećima pa je do danas nanizao devet filmova od kojih se doslovno svaki može smatrati kultnim klasikom. Slavni redatelj voli nas podsjećati na svoju namjeru da u životu snimi ukupno samo deset filmova, pa bi mu, po tome sudeći, sljedeći uradak trebao biti ujedno i posljednji. QT kao da odgađa snimanje svojeg zadnjeg djela, a i dalje se nagađa što bi taj film trebao biti. Naslovi koji se spominju sežu od trećeg filma potencijalne trilogije “Kill Bill” pa sve do filma iz serijala “Star Trek”.
I dok se tako čeka njegov deseti film, Tarantino provodi vrijeme baveći se mnogim drugim stvarima od kojih je jedna i pisanje knjiga. Napisao je tako nedavno svoj prvi roman, novelizaciju njegovog devetog filma “Once Upon a Time in Hollywood“, a zatim se okušao i u publicistici. Rezultat je zbirka eseja o kinematografiji sedamdesetih, “Cinema Speculation” u kojoj Quentin svojim britkim i brbljavim stilom naširoko poznatim iz njegovih vlastitih filmova progovara o nekima od naslova koji su utjecali na njega i pridonijeli njegovom eklektičnom autorskom rukopisu.
Tarantino je rođen 1963. godine, ali u knjizi saznajemo da je od malih nogu vrijeme provodio u kinodvoranama. U početku ga je na projekcije vodila njegova majka koja se nije trudila zaštititi ga od nasilnog sadržaja na ekranu. Mladi Tarantino tako je u nježnim godinama imao priliku gledati brojne filmove koji nisu bili dostupni njegovim vršnjacima koji su imali strože roditelje. Quentin je tako imao priliku uživo svjedočiti rađanju onoga što nazivamo “novim Hollywoodom”, usponu jedne mlade generacije filmaša autora koji su od druge polovice šezdesetih do početka osamdesetih uzburkali vode i stvorili novi filmski rukopis.
Između korica knjige “Cinema Speculation” Tarantino će spomenuti više od devet stotina filmskih naslova, no među njima se ističe dvanaest filmova koji će dobiti vlastite eseje. Ovi naslovi sežu od 1968. i kultnog akcijskog filma “Bullitt” Petera Yatesa s legendarnim Steveom McQueenom u glavnoj ulozi, pa sve do 1981. i manje razvikanog slasher horora Tobea Hoopera “The Funhouse”. Svi filmovi između ova dva naslova potječu iz sedamdesetih i nisu nužno Tarantinovi omiljeni filmovi, već naslovi o kojima je zaključio da ima što za reći čitateljima.
Među njima su klasici kao što su “Dirty Harry” Dona Siegela s Clintom Eastwoodom u ulozi naslovnog inspektora, “Deliverance” Johna Boormana, “The Getaway” Sama Peckinpaha (još jedan s McQueenom, dakle, čija fotografija krasi i naslovnicu knjige) i “Taxi Driver” Martina Scorsesea, ali i manje poznati uradci redatelja kao što su John Flynn (zastupljen s dva filma: “The Outfit” iz 1973. i “Rolling Thunder” iz 1977.), Briana De Palme (“Sisters”), Petera Bogdanovicha (“Daisy Miller”) ili pak “Hardcore” Paula Schradera koji je ujedno i scenarist triju naslova pokrivenih u ovim esejima.
Neke će možda iznenaditi činjenica da je Tarantino veliki fan Sylvestera Stallonea, pa će tako jedan od eseja posvetiti i njegovom filmu “Paradise Alley”, a neće škrtariti ni s pohvalama za prva dva filma iz serijala o Rockyju. Kaže da je pojava prvog “Rockyja” u Hollywood donijela neki optimizam koji kao da je ispario u filmovima iz sedamdesetih koje su obilježili cinizam, beznađe i antijunaci. Tarantino očito nema problema s činjenicom da je Advilsenov film na dodjeli Oscara nadjačao filmove koje se danas smatra remek-djelima kinematografije kao što su “All the President’s Men” i “Taxi Driver”. Pišući pak o potonjem, Tarantino se baca na spekulacije iz naslova knjige, te zamišlja kakav bi taj film ispao da ga je umjesto Scorsesea režirao Brian De Palma.
“Cinema Speculation” puna je jedinstvenih uvida u povijest filma iz pera čovjeka koji je, premda i sam filmski velemajstor, ujedno i zaluđeni ljubitelj kinematografije. Tarantino svoje oduševljenje raznim žanrovskim i eksploatacijskim naslovima zarazno širi na čitatelja, a svoju filmsku filozofiju začinit će i brojnim osobnim pričama i anegdotama vezanim uz te filmove.
Ovi eseji pravo su blago za sve ljubitelje kinematografije, pogotovo one iz razdoblja sedamdesetih, a čitatelja će natjerati da poželi ponovno pogledati svaki film kojemu Tarantino posveti više od dvije ili tri rečenice. No, najbitnija pouka koju možemo izvući iz ove knjige jest ta da ako Quentin doista odluči ovjesiti svoju redateljsku karijeru o klin, nećemo izgubiti mnogo ako se posveti publicistici i nastavi ovako dobro pisati o filmovima.
(Harper, 400 stranica, tvrdi uvez, 2022.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
