‘Rocky’: 45 godina franšize koja se odbija predati

U najboljim izdanjima poput slavnog početnog filma ili nastavcima iz novog stoljeća, riječ je o sasvim pristojnim uradcima, dok u onim najgorima ima ipak dovoljno camp šarma i popkulturne vrijednosti da ih se isplati ponovno pogledati, koliko god se tupavim osjećali u trenutku kad jednom napokon završe.

“Rocky”

HBO Adria je povodom 45. obljetnice prvog filma o tupavom dobrohotnom boksaču iz Philadelphije Rockyju Balboi u svoj program uvrstilo svih osam filmova ove dugovječne franšize koja se upravo poput svog naslovnog junaka već desetljećima opire umirovljenju. Budući da se i virus koji ponovno divlja pokazuje jednako upornim i odolijevajućim, tajming je možda i savršen za žrtvovanje jednog vikenda kako bi smo prošetali kroz sagu iz pera Silvestera Stallonea.

Filmovi su popraćeni i kratkim dokumentarcem “40 Years of Rocky: The Birth of a Classic” (2020.), redatelja Dereka Waynea Johnsona koji se već ranije osvjedočio i dugometražnom posvetom režiseru Rockyja u “John G. Avildsen: King of the Underdogs” iz 2017. godine. U 28 minuta filma slušamo Stallonea kako komentira razne snimke sa snimanja Rockyja koje su sačuvane u Avildsenovoj arhivi te nas vraća na set na kojemu je nastala povijest.

Rođenje klasika: “Rocky” (7/10)

Sama priča o rođenju Rockyja također vuče mnogo paralela s radnjom filma. Kao što svjetski šampion Apollo Creed (Carl Weathers) daje neočekivanu priliku nepoznatom lokalnom borcu u borbi za titulu prvaka, tako su i holivudski studiji sličnu šansu dali mladom i neosvjedočenom glumcu talijanskih korijena koji je iza sebe imao tek uloge u nekoliko mekih pornića i trash filmova iz prve polovice sedamdesetih. S ograničenim budžetom i  Johnom G. Avildsenom kao režiserom, Stallone je isporučio film koji je više govorio o boksaču nego o boksu, koji je prednosta dao srcu, a ne tehnici te ispričao i ljubavnu priču koja je jednako centralna za sam film koliko i znoj i udarci u ringu.

“Rocky” je postigao neočekivan uspjeh na blagajnama i postao najgledanijim naslovom 1976. godine. Ovaj uspjeh prenio se i u sezonu nagrada, pa je i gotovo cijela glumačka postava odnijela nominacije za Oscar (Stallone kao Rocky, Burgess Meredith kao njegov trener Mickey, Talia Shire kao pepeljugasta Adrian i Burt Young kao njezin brat Paulie), a film je nominiran i u kategorijama najboljeg zvuka, pjesme i izvornog scenarija. Ipak, ta 49. dodjela među predanim filmofilima ostat će zloglasnom zbog kategorija u kojima je “Rocky” pobijedio, pogotovo one za najbolji film u kojoj je slavio nad naslovima koji se danas smatraju neusporedivo boljima, kao što su “Taksist” Martina Scorsesea i “Svi predsjednikovi ljudi” Alana Pakule. Potonjeg je Avildsen pobijedio i u kategoriji najboljeg režisera, kao i cijelu bandu konkurenata iz prve jakosne skupine među kojima su i imena velikana poput Ingmara Bergmana i Sidneyja Lumeta. Velik je to uspjeh za redatelja koji će do kraja karijere nominacije osvajati na suprotnoj strani spektra, među Zlatnim malinama za najgoru režiju filmova poput “Karate Kid III” i “Rocky V”. No, o ovom ćemo više kasnije.

Ponavljanje formule: “Rocky II” (6/10)

Priča o Rockyju tako je doprjela do srca milijuna gledatelja diljem svijeta i ostavila prostor za nizanje nastavaka. Prvi od njih, “Rocky II”, doći će tri godine kasnije i musti provjerenu formulu na svakom koraku. Stallone se ovaj put prihvatio i režije filma koji, kao i svaki od naredna tri nastavka, počinje upravo tamo gdje je prošli završio, u ovom slučaju završnim srazom između Rockyja i Apolla. Premda djelomično prerazvučen i sapuničast, drugi dio je jednako uvjerljiv kao prethodnik. Rockyja muče ozlijede zadobivene u okršaju s prvakom, ali posustaje pod Creedovim pritiskom kojeg nervira podijeljena odluka o pobjedom nad nepoznatim borcem i želi konačno dokazati svoju nadmoć.

Daleko od kultnog statusa “jedinice”, nastavak je ipak dovoljno solidno i gledljivo ostvarenje. Rocky je u njemu isti onaj simpatični balvan iz izvornika, podcijenjeni borac koji će do kraja filma dokazati svoju vrijednost i s ovim je završetkom cijela priča doći do svog kraja s kojim bismo mogli biti jednako zadovoljni kao i da ga nije bilo. No, problemi započinju kada ni ovo poglavlje nije dovoljno ni autoru niti publici, pa stiže i treći nastavak.

Zakorak u farsu: “Rocky III” (5/10)

Ovo su već osamdesete. Stallone sad već drži status zvijezde u sve oštrijem natjecanju s drugim akcijskim divom tog vremena, Arnoldom Schwarzeneggerom, a iste godine pokrenut će još jednu superuspješnu macho franšizu, onu o vijetnamskom veteranu Johnu Rambu, koja će izletjeti iz tračnica još puno većom brzinom nego ona o Rockyju. A kod našeg boksača sadržaja je sve manje, a borbi sve više. Balboa je već desetak puta obranio naslov prvaka, ali na sceni se pojavljuje divlji borac Clubber Lang (Mr. T) koji traži njegovu krv. Prije prvog okršaja s njim vidjet ćemo bedastu i potpuno suvišnu Rockyja s hrvačem Thunderlipsom (Hulk Hogan), a naš junak postaje jednako velikom zvijezdom kao što je bio njegov suparnik Creed u prethodnim nastavcima. Taj status dovodi i do njegovog poraza protiv Langa, a prije samog šaketanja Rockyjev trener Mickey doživjet će srčani udar od čijih će posljedica i umrijeti. Ulogu menadžera i trenera tad preuzima bivši antagonist i Rockyjev novi najbolji prijatelj Apollo s kojim Stallone dijeli cijeli niz scena u sada već etabliranim montažama treninga, a filmska traka jedva podnosi njihovu bromansu na granici homoerotičnosti.

Ovdje više nema Rockyjeve ranjivosti ni njegovog blesavog šarma, lik je pretvoren u neku vrstu superjunaka kojeg je sve teže voljeti na isti način kako smo ga zavoljeli u prvom filmu. “Trojka” će ostati upamćena i po velikom glazbenom hitu koji je iznjedrila, Survivorovoj pjesmi “Eye of the Tiger” koja će zasjesti na vrh Billboardove ljestvice i odnijeti nominaciju za Oscar. I sam film postao je velikim hitom, mnogo većim od prethodnika, a premda već hrabro zakoračuje u oblasti farse, ovaj je nastavak ludo realističan u usporedbi sa sljedećim.

Reductio ad absurdum: “Rocky IV” (4/10)

U samoj špici Reaganove administracije odnosi između Sovjetskog Saveza i Sjedinjenih Država su ponovno napeti, a sada se u taj narativ uvlači i Stallone s Rockyjem. Četvrti nastavak sage nema mnogo za ponuditi po pitanju sadržaja, ali je zato nakrcan političkom propagandom, jeftinim emocijama i svime što je 1985. golicalo maštu mladića, a u što se ubrajaju luksuzni automobili, Brigitte Nielsen i roboti. (Da, Paulie ima robota, a scene s njim je jednako teško koliko i – za mentalno zdravlje – nužno zaboraviti.)

Ruska mašina za ubijanje Ivan Drago (Dolph Lundgren) stiže u Sjedinjene Države gdje se u egzibicijskom meču suočava s Apollom koji, nakon što ga je bombastično najavio James Brown s “Living in America”, prima udarac previše i više nikad ne ustane. Rocky kreće u osvetnički sukob u SSSR gdje nakon surovih priprema osvećuje svog starog prijatelja i osvaja naklonost tamošnje publike. Iako najkraće trajanjem, ovo je poglavlje i najtanje sadržajem, pa ga Stallone u samoj središnjici filma puni i gotovo beskonačnom kompilacijskom montažom scena iz prethodnih nastavaka u slučaju da smo potpuno izgubili poveznicu između onoga što gledamo i onoga što je tome prethodilo. Ipak, “IV” je postao upamćenim fenomenom popularne kulture osamdesetih, kao i najprofitabilnijim izdankom franšize, a Stallone navodno priprema i redateljsku verziju filma koja bi bila više u skladu s njegovom vizijom nego finalni proizvod. Teško je zamisliti kako bi se od tog materijala mogao složiti kvalitetan film, ali isto tako znamo da od postojeće verzije teško može biti puno gori.

Pokušaj povratka korijenima: “Rocky V” (5/10)

Ovo nas dovodi do petog nastavka koji se naširoko smatra najgorim u serijalu. Premda nikako ne možemo reći da je dobar, reputacija mu je ipak pretežno neopravdana, budući da ima dobre namjere i puno je manje pompozan od dva koja su mu prethodila. Nakon triju Stalloneovih uradaka u franšizi, ulogu redatelja ponovno preuzima John G. Avildsen, a priča vraća Rockyja tamo gdje mu je mjesto, na ulice Philadelphije na kojima je i počeo. Nakon što mu je neki od računovođa zamračio svu zaradu, Rocky ostaje bez imovine i posvećuje se treniranju nove nade, mladog Tommyja Gunna (Tommy Morrison) koji postaje njegovim protežeom u lovu na titulu.

Neke stvari ostaju nejasne, primjerice kako je Rockyjev sin (franšiza je oduvijek bila obiteljska afera, pa i mladog Roberta igra Slyjev pravi sin, Sage Stallone)  doslovno preko noći dobio nekoliko godina i od kikića postao tinejdžerom, ali to ne utječe na priču o ambicijama prenesenima na druge i zanemarivanju obitelji koja će našeg junaka dovesti do raskrižja na kojem će preispitati dušu i otkriti što je doista vrijedno u životu. Ovo je ujedno i jedini nastavak u kojemu se završni obračun ne odvija u ringu, već u uličnoj borbi u kojoj Rocky još jednom svima pokazuje tko je gazda. Reakcije na film bile su toliko negativne da je s njim cijela franšiza gotovo napokon i umrla. Gotovo.

Epilog… ili?: “Rocky Balboa” (6/10)

Šesnaest godina trebalo je proći da se Rocky oporavi od udarca koji je samom sebi zadao 1990. sa svojim petim nastavkom. “Rocky Balboa” zamišljen je kao svojevrsni epilog franšize u kojemu će Rocky, sada već jako star ali i dalje vitalan, ponovno stati u ring protiv jednog šampiona. Ponovno u Stalloneovoj režiji, ova smirena drama ima dovoljno duha da je se može nazvati najboljim nastavkom nakon originala. Rocky je u njemu po prvi put šarmantan kao u izvorniku, a nalazimo ga neutješnim nekoliko godina nakon smrti njegove družice Adrian koja ga je pratila u svakoj od borbi u prethodnih pet filmova. Uz Rockyja od početne garde ostaje tako samo Paulie, lik za čiju prgavu narav i ne sasvim latentni rasizam iz nastavka u nastavak imamo sve manje strpljenja, pa ni ne žalimo za njim previše kad konačno teturajući niz uličicu napusti franšizu. No, ovdje svjedočimo povratku jednog epizodnog lika iz izvornika, tada djevojčice, a sada žene Marie (Geraldine Hughes) kojoj je bila namijenjena drugačija, nesretna sudbina u petom izdanju, ali su njezine scene u konačnici izbačene. S njom Rocky započinje zaštitničku platonsku vezu i ona od Adrian preuzima ulogu glavne navijačice.

Radnju cijelog filma pokreće odigravanje kompjuterske simulacije meča između Balboe i aktualnog prvaka Masona Dixona (Antonio Tarver) koji, naravno, nosi nadimak “The Line”. U toj zamišljenoj borbi Talijanski Pastuh nadmoćno pobjeđuje mladog borca, što pak dovodi do organizacije egzibicijskog meča u kojem će Rocky (čije su se ozlijede, zbog kojih je u prethodnom nastavku završio u mirovini, pokazale manje ozbiljnima nego što su se činile) posljednji put u karijeri vlastoručno odraditi veličanstven posao u boksačkim rukavicama.

Nova generacija: “Creed” (7/10) i “Creed II” (6/10)

Ali ni posljednja Rockyjeva bitka nije značila završno zvono za ovog borca. Devet godina nakon šestog nastavka redatelj Ryan Coogler (“Black Panther”) stvara spinoff priču o Adonisu Creedu (Michael B. Jordan, kojeg upravo možemo gledati u još jednom spinoffu, onome svemira Jacka Ryana iz pera Toma Clancyja, u filmu “Without Remorse”), Apollovom sinu koji također dolazi Balboi na trening. Prvi film osvojio je kritiku i publiku te Silvesteru Stalloneu osigurao i drugu nominaciju za Oscar u karijeri i to za istu ulogu. Osim toga Sly je odnio i Zlatni globus kao i Critics’ Choice za pojavljivanje u ovom filmu. Coogler s novim protagonistom uspijeva još jednom proći kroz sve postaje Rockyjeve tradicije i pomiješati nostalgiju sa dozom svježe energije, a i sam Balboin lik doseže jednu dubinu koju u prijašnjim epizodama nismo doživjeli.

Nastavak “Creed II” (2018.) režirao je Steven Caple Jr. i premda nije bio toliko dobro prihvaćen kao prethodnik, s ocjenom 7,1 ipak je jedan od najbolje vrednovanih izdanaka franšize na IMDb-u. Ovdje se Rocky u trenerskoj ulozi ponovno suočava sa starim protivnikom Dragom. No, ni ovdje Rockyjeva priča, izgleda, ne završava, već je najavljen i treći “Creed” koji bi trebao režirati sam Jordan.

Ako smo nešto naučili iz ponovnog posjećivanja legende o Rockyju, to je da gledanje cijele franšize u jednom vikendu na gledatelja ostavlja učinak sličan svim udarcima koje je naslovni junak tijekom filmova primio u glavu. U najboljim izdanjima poput slavnog početnog filma (koji i dalje nije ni približno dobar kao “Taksist” niti “Svi predsjednikovi ljudi”) ili nastavcima iz novog stoljeća, riječ je o sasvim pristojnim uradcima, dok u onim najgorima ima ipak dovoljno camp šarma i popkulturne vrijednosti da ih se isplati ponovno pogledati, koliko god se tupavim osjećali u trenutku kad jednom napokon završe. Najzanimljivije je to da se jedna stoput iskušana i naoko isprana formula pokazuje toliko vječnom da nas ne bi trebalo čuditi ako će i naši unuci u nekom trenutku gledati po tko zna koju buduću iteraciju ove moderne bajke. Dok god bude novca u njegovom svemiru, bit će i Rockyja. U ovom ili onom obliku. Tako to ide kad, kao što pjeva James Brown, živiš u Americi.

Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 kune.

Hvala vam.

1.00 HRK 5.00 HRK 10.00 HRK 20.00 HRK 50.00 HRK 100.00 HRK 200.00 HRK


Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute

Zadnje od Recenzija

Idi na Vrh
X