‘Quo Vadis, Aida?’ i zemlja u kojoj se mir još uvijek ne podrazumijeva

Povodom trijumfa na ovogodišnjoj dodjeli europskih Oscara, bacamo pogled na ratnu dramu Jasmile Žbanić koja je nagrade primila upravo u trenutku kada se u Bosni i Hercegovini glasno i opasno začuo novi zveket oružja.

“Quo Vadis, Aida?”

Ovaj je vikend mnogo oduševljenih reakcija diljem regije izazvala vijest o trijumfu ratne drame “Quo Vadis, Aida?” bosanskohercegovačke redateljice Jasmile Žbanić na dodjeli europske filmske nagrade EFA koju se smatra ekvivalentom Oscara na Starom kontinentu. Ovaj potresni film koji se bavi genocidom u Srebrenici potukao je snažnu konkurenciju u ključnim kategorijama na svečanosti koja je drugu godinu zaredom održana u obliku virtualne ceremonije, pa je tako odnio nagrade za najbolji film, najbolju režiju, te najbolju glavnu glumicu koju je itekako zavrijedila izvrsna Jasna Đuričić u ulozi naslovne junakinje, prevoditeljice za Ujedinjene Narode koja pokušava spasiti svoju obitelj od masakra koji se sprema u gradu koji je upravo pao u ruke vojske predvođene generalom Ratkom Mladićem.

Veliko slavlje na dodjeli europskih Oscara nije prvo prizanje za “Aidu” budući da je riječ o filmu koji je početkom godine okrunjem nominacijama za najbolje međunarodno izdanje na dodjelama “pravih” Oscara i BAFTA-e, a britanska je Akademija usto i Žbanić nominirala u kategoriji najbolje režije. Štoviše, može se reći da EFA ovom filmu koji je prije 15 mjeseci premijerno prikazan na filmskom festivalu u Veneciji dolazi kao konačna potvrda izvrsnosti, te možemo žaliti zbog neusklađenosti kalendara europskih i američkih Oscara, jer da je pobjeda kakva je ostvarena ovog vikenda postignuta prošle godine, to bi svakako višestruko povećalo priliku da Bosna i Hercegovina postane zemljom s dva Oscara u novom tisućljeću, nakon što je Danis Tanović odnio prvi prije dvadeset godina.

Za razliku od prethodnih zapaženih filmova Jasmile Žbanić, “Grbavica” (2006.) i “Na Putu” (2010.), “Quo Vadis, Aida?” ne bavi se posljedicama rata, već događajima koji će neposredno prethoditi zločinu koji će postati upamćen kao jedan od najstrašnijih na ovim područjima, a u kojem je ubijeno više od 8000 ljudi. Žbanić u filmu vješto izbjegava bilo kakve oblike patetike, a strava filma ne proizlazi iz direktnih prikaza nasilja koliko iz osjećaja panike i užasa neizvjesnosti civila koji spas traže unutar baze UN-a pod upravom nizozemskih vojnika nesposobnih i nemoćnih da ih zaštite od pokolja koji će uslijediti. Valja pohvaliti i cijelu glumačku postavu filma, pogotovo Borisa Isakovića koji je sjajan kao Mladić, te uvijek kvalitetnog Emira Hadžihafizbegovića kao njegovog vojnika Joku, no svi ostaju u sjeni briljantne Đuričić koja toliko bolno realno kanalizira strah i predanost majke u misiji spašavanja svoje obitelji da je ETA-u zaslužila jednako koliko i njezin kolega Anthony Hopkins koji je na istoj dodjeli američkom Oscaru za najboljeg glumca pridružio i onaj europski za ulogu u drami Floriana Zellera “The Father“.

Zanimljivo je da je film “Quo Vadis, Aida?” nagrađen upravo u trenucima kad se krhka politička stabilnost u BiH našla pod jednim od najopasnijih udara u poslijeratno doba nakon što je parlament Republike Srpske prošli tjedan podržao plan člana Predsjedništva države Milorada Dodika o izdvajanju tog entiteta iz ustavno-pravnog poretka, što su međunarodna zajednica i oporbene stranke opisali kao postupak koji ugrožava temelje Daytonskog sporazuma kao i stabilnost cijele regije te zemlju dovodi do eskalacije krize i vodi u nove sukobe, pa čak i u rat. Ako smo u četvrt stoljeća nakon događaja koje film Jasmile Žbanić tako vjerno prikazuje zaboravili kakve posljedice takvi potezi ostavljaju na stanovništvo, onda se moramo zapitati što je narod na ovim područjima uopće sposoban naučiti i zapamtiti.

Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 kune.

Hvala vam.

1.00 HRK - 0.13 € 5.00 HRK - 0.66 € 10.00 HRK - 1.33 € 20.00 HRK - 2.65 € 50.00 HRK - 6.64 € 100.00 HRK - 13.32 € 200.00 HRK - 26.54 €


Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute

Zadnje od Osvrt

Idi na Vrh
X