Rade Šerbedžija ‘Ne okreći se, sine’ – Okreći se, tata

Želja da se izrazi i da kaže ono što mu je na duši je još uvijek jaka, katkad podsjeća na karakter starog oca koji na obiteljskim ručkovima uvijek prekida idilu i načima najnezgodnije teme, na užas sviju koji bi sve to voljeli vidjeti ispod tepiha.

Rade Šerbedžija ‘Ne okreći se, sine’

Samo je Solomon Burke imao na albumu „Don’t Give Up On Me“ imao ovakvu plejadu autora. Da podsjetim, Burkeu su za taj album pjesme pisali Bob Dylan, Brian Wilson, Elvis Costello, Van Morrison, Nick Lowe, Dan Penn i ini, širem slušateljstvu manje nepoznati autori. Šerbedžiji za album „Ne okreći se, sine“ pjesme potpisuju Arsen Dedić, Drago Mlinarec, Husein Hasanefendić, Darko Rundek, Damir Urban, Miroslav Tadić, Zlatko Arslanagić (nekadašnji spiritus movens Crvene jabuke). Nisu to nužno novi i nepoznati brojevi (za razliku od albuma Burkea), na albumu su i obrade „Otkako te ne volim“, „Ostala si uvijek ista“ i „Grad“, te iz vlastitog opusa revidirana „Na nešto me sjeća taj grad“.

„Ne okreći se, sine“ je album pun okretanja „tate“ Rade prema prohujalim danima i dojam je da su „tate“ uspomene toliko „zele“ da im se ne može oduprijeti. Koliko su slike iz prošlosti moćne, pokazuje dramatični recital iz pera Arsena Dedića i Miroslava Tadića „New York“, tako da taj kontekst čini razumljivim savjet oca sinu da se konzumaciji uspomena ne okreće. „Ništa osim gorčine ne mogu da ti dam, uči se živjeti sam“, reći će Šerbedžija u naslovnoj pjesmi pomalo mračnjačko-zenbudistički.

Album otvara Hasanefendićeva rockerska stvar srednjeg tempa „Kao pjesma“. S muzičke strane to nije tipična pjesma s ovog albuma, ali s tekstualne gotovo programatski naviješta smjer albuma – naglašava Šerbedžijinu potrebu da se izrazi i da se pomiri sa svojim životnim porazima. Generalni ugođaj albuma je kafanski pri čemu razlikujem termine kafana i kavana. Ovo prvo je mjesto kakvih je u Hrvatskoj sve manje (ako ih uopće i ima), gdje se može doći, popiti, pojesti, odslušati dobru muziku, otpjevati omiljenu pjesmu s muzičarima i osjećati se dobrodošlo i prihvaćeno bez obzira na stalež, mjesečnu plaću, člansku iskaznicu stranke, obrazovanje i slično, tako da Šerbedžija nije izuzetak među umjetnicima kojeg su privlačila takva mjesta. Kavana je drugačije mjesto, s mnogo suzdržanijom atmosferom, gdje je katkad problem ako se govori malo glasnije. Šerbedžija je iza sebe okupio iznimne muzičare koje on osjeća i koji njega osjećaju, što je bitno za kafanski ugođaj.

Šerbedžijin vokal odaje neobičnu mješavinu inata i rezignacije. Njegov vokal evocira govor ljudi čiju tugu nisu uspjeli prigušiti ni svi alkoholi ni normabeli na kugli zemaljskoj, no, bez obzira na to, ili unatoč tome Šerbedžija nije još završio s ovim svijetom. Želja da se izrazi i da kaže ono što mu je na duši je još uvijek jaka, katkad podsjeća na karakter starog oca koji na obiteljskim ručkovima uvijek prekida idilu i načima najnezgodnije teme, na užas sviju koji bi sve to voljeli vidjeti ispod tepiha.

To vrijedi i za obradu „Ostala si uvijek ista“ iz repertoara Miše Kovača, koja se po svojim karakteristikama neugodnih uspomena dobro uklapa u ovakav koncept albuma, ali je, doduše kao i u 99% različitih verzija ove pjesme, Šerbedžija zakazao kao pjevač. Rade je još uvijek bolji u pjevanju te pjesme nego kad bi potpisnik ovih redaka glumio Matana iz „Prosjaka i sinova“, no „Ostala si uvijek ista“ traži jačeg pjevača. To je krik čovjeka koji je svjestan da mu je život otišao u krivom smjeru i ne postoji nikakva šansa da se to ispravi, ostaju samo emocionalni slomovi koji se možda daju malo „popeglati“ ranije rečenim normabelima ili nekim sličnim tvarima. Na toj obradi pjesmu „krade“ klarinet, što u ovako intimnim brojevima se ne bi trebalo događati. To je pjesma koja traži jak, ekspresivan i dominantan vokal koji će zasjeniti sve ostalo i Šerbedžija to nije uspio realizirati do kraja (kao ni 99% drugih vokalista koji se laćaju ove pjesme).

Iako mjestimično neujednačen, Šerbedžijin „Ne okreći se, sine“ uspješno korespondira s ovim vremenom deficita koncerata i kulturnih sadržaja koji nisu povezani s televizijom i internetom, kad su nam uspomene, bile one ovakve ili onakve, naprosto duhovna hrana i bitan izvor emocionalnog života.

Ocjena: 7/10

(Croatia Records, 2020.)

Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 kune.

Hvala vam.

1.00 HRK 5.00 HRK 10.00 HRK 20.00 HRK 50.00 HRK 100.00 HRK 200.00 HRK


Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute

Zadnje od Recenzija

Idi na Vrh
X