Naš povremeni istraživač bizarnog, opskurnog i nadnaravnog – jednom riječju, estradnog – usudio se podati Huljićevom hašišu i… puklo ga je na dobro.
PLUS: Jest da, kad dođe iz pera Tončija Huljića, napomena na omotu kako pjesme „nisu namjenjene onima koji nešto oče postić u životu“ djeluje poprilično jebeno apsurdno, no opet… zašto ne? Pop je svojim protagonistima oduvijek pružao moć radikalne transformacije, pretvarajući ružnjikave šmokljane u glam-ikone, sramežljive čudake u bogove seksa, čistače konjskih štala u Adastru i Cotu G4, pa što se onda ne bi i jedan bogati radoholičarski megalomanijak ufuravao u film besperspektivne tovarske lijenčine? Treba i za to imati muda. (P.S. Da me ne bi netko sad optužio za šovinizam ili štatijaznam, otkrit ću vam da sam i sam Dalmatinac te da mislim da je okej kad Dalmatinac drugom Dalmatincu kaže da je tovar, otprilike onako kao što samo Afroamerikanac smije drugom Afroamerikancu reći da je „nigga“, a ako i nije tako ja sad, eto, kažem da je – FYI.)
MINUS: No koliko god taj Huljićev iskorak testirao granice slušateljske mašte – Petar Grašo u ulozi nekakvog razbarušenog berekina-sleš-boema-sleš-džabalebaroša pred maštu ovog slušatelja postavlja, naprosto, nadljudske prohtjeve. Pa mislim, tip je totemsko oličenje uštogljenog šminkera s Ekonomije, i kad počne pjevati kako bi „propala Amerika da me je puštit unutra“… Ma šta bi ti učinio Americi? Pokupovao im sve košulje?
PLUS: Sve skupa traje 39 minuta, dođe i bez nepotrebnog vrludanja kaže što ima za reći i onda kaže adio, prije nego što stigne ikome dosaditi – tako se to radi, bravo!
AMER: Uvijek je lakše pisati o onome što ti nije dobro u muzici negoli o onome što ti je dobro, pa se ovoliko sitničavog prigovaranja na album koji mi se zapravo dosta sviđa – ne može okarakterizirati nikako drugačije nego kao lijenost s moje strane. A moje opravdanje za to je… hmmm… e-e-e, znam, znam, imam ga: album je fjakav, PA JE I MENE BACIO U FJAKU LOL!!!
RUS: Pa da rezimiram – produkcija i aranžmani su mogli biti malo raskošniji i živopisniji, ali su ipak uglavnom zadovoljavajući; Grašo nije bio najbolji izbor za vokal, no čovjek ipak zna pjevati pa ne radi probleme; pjesme su dovoljno zgodne i simpatične da bi se moglo zažmiriti na jedno oko glede spomenutih manjkavosti u realizaciji; svakako vrijedi poslušati.
Ocjena: 7/10
(Croatia Records, 2011.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
