Šesti koncert glazbenopromocijske akcije MIMO ponudio je još jedan sjajan koncertni doživljaj u dvorani Gorgona Muzeja za suvremenu umjetnost u Zagrebu.
Prema dobro osmišljenom i već ustaljenom konceptu – prvo blok samostalne akustike, potom blok grupne elektrike – točno u 20.10 sati u zvučno i vizualno trenutačno najboljim koncertnim okolnostima hrvatskog glavnog grada zasvirala je Irena Žilić. Prateći se na akustičnoj gitari, dražesna dvadesetpetogodišnja studentica biologije na PMF-u, što ostavlja dojam simpatične srednjoškolke, uz stanovitu je, kako se čini, početnu tremu, izvela devet nježnih pjesama – od kojih su neke zainteresiranoj javnosti poznate s njenog internetskog EP prvijenca „Days of Innocence“ objavljenog koncem 2012. – snažno obilježenih njenim sigurnim, jasnim i zvonkim, jednostavno lijepim glasom. Ugodno umirujućim, melankoličnim i melodioznim skladbama pop-folk arome možda bi se moglo zamjeriti da, u generalnom dojmu, i oblikovno i izvedbeno odveć nalikuju jedna na drugu, što može izazvati određen efekt jednoličnosti.
No, s druge strane, ta se razmjerna sličnost pjesama može doživjeti i kao profiliranost autorskog rukopisa ili pohvaliti kao dobrodošla ugođajna dosljednost – u svijetu glazbe Irene Žilić možemo se osjećati posve spokojno, ne strahujući pred mogućnošću neočekivanih promjena smjera, tempa, atmosfere… Tekstove na engleskom interpretira izvrsnim izgovorom, a po pitanju zašto engleski, a ne hrvatski, citirajmo jednu izjavu Zorana Predina vezanu uz njegove početke s Lačnim Franzom: „Pjevali smo na slovenskom. Nismo se pitali tko će razumjeti, a tko ne. Znali smo da moramo pjevati na materinjem jeziku da možemo stajati iza onoga što radimo.“ Žilić u nekom intervjuu objašnjava da je za njenu generaciju stihovanje na engleskom jeziku, uz koji su odrasli, posve prirodno. I nema razloga ne vjerovati joj. Ali ipak, ali ipak… nije li još prirodnije služiti se materinskim jezikom?
Žešći i glasniji dio večeri pripao je četveročlanom zagrebačkom, kako sami vele (u čemu, naravno, ima istine) post post post pop rock sastavu Radost! koji je razmjerno agresivnim, ironično duhovitim nastupom mahom predstavio svoj friški, treći internetski album „Radost! jede svoju djecu“ u čemu su im pomogle tri od sedam članica sestrinskog, istovremeno i najboljeg i najsuvislijeg novijeg domaćeg pop-rock sastava, odnosno izvođača, U pol’ 9 kod Sabe, pjevačica Martina i klavijaturistica Ana koje su pjevale prateće vokale te violinistica Maja. Publika je šou Radosti! prihvatila glasnim i zdušnim odobravanjem.
I Žilić i Radost! u Gorgoni su zvučali bolje nego na studijskim snimkama. Uostalom, zahvaljujući akustici i svojevrsnoj intimnosti prostora, kao i tehnici i ljudskom faktoru što ovdje redovito osiguravaju izvanredan zvuk i svjetlosnu pratnju, MIMO-vi koncerti u MSU-u doista su događaji koje nijedan ljubitelj dobrog rock zvuka ne bi trebao propustiti, čak i ako nije pretjeran ljubitelj izvođača koji na njima nastupaju. U ovoj se sezoni za to pružaju još samo dvije prilike – 24. svibnja u elektronici usmjerenoj večeri nastupaju beatboxist Surka i elektro dub družina Bamwise, a 7. lipnja križevački kantautor engleskog govornog područja Luka Belani i zagrebački pop-rock-reggae-disco-ska-garažni bend Spremište.
MIMO-vi se koncerti izravno prenose na Radio Sljemenu te u audiovizualnom izdanju (tzv. live streaming) na internetskim portalima MIMO-a, HRT-a, MSU-a, Grafičke škole Zagreb, Mixera, Terapije i Muzike.
(Gorgona, MSU, 10. svibnja 2013.)