Ralph Towner virtuozno otvorio 3. Valamar Jazz Festival

Porečki Festival koji već treću godinu za redom vodi sigurna i maštovita ruka umjetničke direktorice Tamara Obrovac, otvorio je svoja vrata nastupom gitariste Ralpha Townera, a u naredne tri večeri zasvirat će Enrico Rava Tribe, Joey Calderazzo Trio, Cecilie Norby Quartet i Hugh Maskela, a zatvorit će ga legendarni Fred Wesley i njegov The New JB Horns.

Ralph Towner u Poreču (Foto: Zoran Stajčić)

Ralph Towner, jazz gitarist nesklon velikim koncertnim produkcijama, kako u veličini pozornica, tako i u razglasu nastupio je u četvrtak u atriju Eufrazijeve bazilike u Poreču i time otvorio 3. Valamar Jazz Festival pod palicom umjetničke direktorice Tamare Obrovac.

Iako je ove godine termin održavanja Festivala pomaknut sa srpnja na lipanj, zainteresiranih nije nedostajalo u odnosu na prošlu godinu, iz čega proizlazi kako se već može govoriti o jazz događaju koji ima svoju stalnu publiku. Ralph Towner je na jednak način kako je to prošle godine bio virtuoz harmonike Richard Galliano Piazzola u najmanju ruku idealan izbor za početak Valamara, ponajviše zbog samog ambijenta Eufrazijeve bazilike koji kao da istovremeno doziva i sadašnjost i tradiciju.

Townerova izvrsnost upravo leži u tom spoju. Nekadašnji član legendarnog akustičnog sastava Oregon surađivao je s brojnim jazz legendama tijekom svoje bogate karijere poput Keitha Jarretta, Egberta Gismontija i Johna Abercrombiea, a svoje teoretsko znanje s velikom umješnošću pretače u zvuk kojim je odjekivao atrij jedne od najstarijih crkvi na ovim prostorima. S druge strane njegov zaigrani eksperimentalni pristup i konstantno ispipavanje kako glazbenih, tako i akustičnih granica samog instrumenta njegov je zaštitni znak još od 1972. i suradnje s producentom Manfredom Eicherom vlasnikom poznate avangardne jazz etikete ECM.

Zvuk klasične šesterožičane akustične gitare bio je tako prisutan od samog početka u skladbama „If“ i „Hexagonal“ i kasnije s „Guitarra Picante“ kao u obradi Miles Davisove „Nardis“. No Townerov zaštitni adut ipak je bila „Solitary Woman“ koju je ‘opleo’ u otvorenom štimu na dvanaesterožičanoj gitari kad je ‘zaorao’ po bluesu i zvuku onoga što je bio zaštitni znak Oregona, a činilo se da je i publici taj zvuk najviše prijao sudeći po glasnoći aplauza.

U početku nastupa sparina je štopala dobro raspoloženje publike, no od sredine nastupa se na djelu pokazala sve arhitekturna umješnost starih majstora koji su izgradili Baziliku, kad je kao dar s neba prostorom počeo strujati ugodni vjetrić koji je u mnogočemu pridonio ugodnom ozračju tijekom koncerta.

Vrhunski jazz ugođaj je kao i prošle godine imao svoju uvertiru dan ranije u porečkom Lapidariju zavičajnog muzeja gdje je nastupio Marko Tolja u pratnji mladih, ali iskusnih jazz glazbenika. ‘Istarski slavuj’ se, za razliku od lani kad se u istoj situaciji zatekao Massimo, daleko bolje snašao od svog starijeg kolege. Prije svega Tolja u croonerskom swingu pliva poput ribe u vodi. Bio je opušten, prirodan i spreman na zezanciju, ali na visini zadatka kao vođa puno iskusnijeg sastava kojem je pružio dovoljno improvizacijskog prostora i na momente se činio potpuno nebitan, iako je upravo u toj varci obično sažeta snaga vođa sastava. Dobili su tako prostor i kontrabasist Henry Radanović, brass sekcija Branko Sterpin, Uglješa Novaković i Miron Hauser, kao i klavijaturist Zvjezdan Ružić, no ipak je Tolja kao neko vunderkind utjelovljenje Deana Martina iz vremena dok se ovaj još nije ni brijao, dominirao te večeri, koliko god tog mladog pop pjevača mnogi uzimali sa zadrškom.

Eh da, i još mali turistički dodatak, turista je svaki dan sve više, navečer na ulicama Poreča se pojačava vreva, pivo i sokovi su u kafićima u prosjeku između 22 i 25 kuna. Izgleda da će novi ministar turizma Veljko Ostojić bez problema održati riječ premijeru Milanoviću i ove godine prebaciti preko sedam milijardi eura od turizma – ako se po uvertiri (pre)poznaje simfonija.

Zadnje od Izvješće

Idi na Vrh
X