Atoms for Peace bili su jedna od rijetkih uzdanica ovogodišnjeg EXIT-a. Anoreksični line-up dobio je na kalorijsko-nutritivnoj vrijednosti unosom jednog Thoma Yorkea i prateće mu trupe. No, koliko je EXIT i ovakav tip festivala prikladan melankoličnoj eksperimentalnoj elektronici kreativnog uma Yorkea?
Atoms for Peace nisu arenski ili velikofestivalski izvođači što bi trebali razgibavati svoju publiku, već zahtijevaju intimniju infrastrukturnu varijantu bez ovoliko rupa i procjepa u konstrukciji kroz koje će se izgubiti patos što ga teže stvoriti. Tako je na EXIT-u nakon nešto više od sat vremena kašnjenja, s prvim minutama subote pod mehaničkim svjetlima Petrovaradina iz magle je izašao Yorke u bijeloj majici natpisa ‘We Come In Peace’. Uz svaki pokušaj da se klonimo superlativa i pomodarskog prihvaćanja ideje Radioheada i čovjeka što je bio na čelu benda, ali i na čelu inventivnosti u modernom glazbenom univerzumu, Thom Yorke je živući monolit, a ovaj monolit, neobično, življi je no ikada.
Specifičan glasovni izraz do sredine 2013. naprosto je evoluirao u instrument što najbolje funkcionira zatvaranjem mišjih okica i zabacivanjem glave točno u kutu u kojem sitni genije pada u delirij stvaranjem svog eterealnog zvuka. No milozvučni pjev pojeo je loš zvučnik ili ton-majstor u korist bass linije što je dovedena do granice krčanja i prvih dvadeset minuta proždirala sve pred sobom poput gladnog kerbera. Flea je očito čuo drukčije u svom uhu, ali i sama publika podvojena u dojmovima o ozvučenju, ovisno o njihovoj poziciji u odnosu na zvučnike i pozornicu.
Kroz sat i pol nastupa, dok je David Guetta obarao rekorde posjećenosti u Dance Areni, Atoms for Peace zaveli su svakako malobrojnije slušatelje listanjem atmosferičnih elektroničkih pletera „Amoka“, a u cijeli je repertoar upletena i pokoja nit iz samostalnog opusa Yorkea koji se izvijao uz zvučne valove nastale na pozornici i bio energičniji no ikada. Nevjerojatna energija, rasplesanost i vidno dobro raspoloženje izazvali su entuzijazam kod svih prisutnih kojima je dan pogled u novi, vedriji dio Yorkeove persone.
Thom Yorke je veseo i svijet ponovno ima nade! Bilo je i nade za spas isprva masakriranog nastupa zbog korigiranja zvuka, no ne treba biti pretenciozan i arogantan, pa treba priznati da Atoms for Peace realno nisu bend za festival ovakvog profila kojem je polovicu posjetitelja oteo paralelni nastup Davida Guette i njegova groznica hitoidne subotnje večeri.
Saznajte više:
EXIT – nulti dan: Nile Rodgers, kiša i vatromet
EXIT – prvi dan: Žena-transformator, srpski hip-hop i bezokusni Snoop
EXIT – drugi dan: Žanrovski i stilski slalom na prašnjavom EXIT-u
EXIT 2013 – Fotogalerija: Ugođaj i ljudi